tamastraha
Poglavlje 3
Prije nego što počne poglavlje želim reći da je već u sljedećem poglavlju radnja na jezeru =) A sada ... slijedi treće poglavlje. Nadam se da ćete uživati ...
Poglavlje 3:
Netko se šali – bila je moja prva misao nakon što je netko s druge linije
prekinula vezu. Netko mi se želi izrugati. Sve to želi svesti na šalu. No što ako je to istina? Što ako je poruka koju je „netko“ izrekao istinita? I što ako mi netko ozbiljno prijeti? No zašto bi to učinio? Nema razloga za to. Svi su se složili da bih htjeli ljetovati i nitko nije imao ništa protiv. Zašto sam onda tu poruku shvatila ozbiljnom? Mislim da sam si sve to samo malo umislila. Nisam se htjela opterećivati jednom običnom porukom. Zapravo, znala sam da je to samo šala. Šala od koje nitko neće imati nikakve štete...
Ujutro me posjetila Vanessa. Vanessa je bila djevojka željna pažnje. Dečki su ju stalno salijetali.Uvijek je izgledala fenomenalno. Ima dugu crnu kosa i plave oči. Visoka je i vitka te više nalikuje na fotomodela. Nije u vezi, no dečki joj stalno pokušavaju privući pozornost. James nikada nije bio kao jedan od tih dečki. Nije se previše obazirao na nju. Vanessa je bila dobre volje kada se pojavila na vratima moje kuće. Nosila je crni top koji joj je otkrivao trbuh i tamne moderne traperice. Bila je vrlo sređena i bila je nalik modelu koji upravo izlazi na pistu.
Mnoge djevojke bile su ljubomorne na nju, neke su joj se pak divile i stalno
pokušavale kopirati njezin stil, no nitko joj nikada nije htjelo ništa izravno reći,nego su ju djevojke samo tračale u ženskim wc-ima.
- Bok Vanessa – veselo sam ju pozdravila rekavši joj da uđe.
- Bok Alice. Imaš lijepu majicu – jednako je odgovorila upreći pogled prema mojoj zelenoj majici.
- Hvala ti – kazala sam.
- Što ti je bilo jučer? Zašto nisi bila u školi?
- Jučer sam morala na put. Roditelji su mi išli posjetiti brata pa sam pošla s njima.
- Aha, mi smo se jučer zabrinuli za tebe. Mislili smo da si bolesna.
- Ma da! Ja sam uvijek u savršenom redu – rekla je nasmješivši se.
- Čula sam da pripremaš nekakvo ljetovanje. O čemu se radi? – bila je znatiželjna Vanessa.
- Pa da. Ovo nam je zadnja godina i svi smo se složili da ćemo otići na
jezero. Onamo moji roditelji imaju vikendicu. Što kažeš?
- Super. Odlično ćemo se provesti. Jedva čekam – sretno je govorila.
- A tko će sve ići?
- Ići će James, Michael, Anthony, Brooke, Joy ,Christina i ti.
- I Joy će ići? Šteta – tiho mrmljala. – Ali ipak ćemo se zabaviti i s njom.
- Znam – bila sam i dalje u dobrom raspoloženju da bih mi ga pokvarila
Vanessa sa svojim žaljenjem.
Vanessa i ja smo nakon razgovora gledala tv, no ubrzo je otišla jer je trebala krenuti ranije u školu.
Još sat vremena sam gledala tv, no onda sam se spremila za školu i krenula. Moja kuća bila je vrlo udaljena od škole pa mi je trebalo oko dvadeset i pet minuta da dođem. Put mi je vrlo brzo prošao jer sam uglavnom slušala muziku s Mp4 - a. Nikoga od mojih prijatelja nisam vidjela pa sam ih počela tražiti. Joy i Christina su bile na predsatu kemije, a Anthony je imao trening. Pošla sam u dvoranu i ugledala Jamesa. Razgovarao je s Vanessom, a ona mu se zavodnički smiješila. To me naljutilo. Nisam mogla sumnjati u Jamesa jer sam znala se nikada ne bih prepustio „čarima“ Vanesse Henley. No ipak mi je to zasmetalo jer je James u vezi. Približila sam se Vanessi i Jamesu, a ona je odmah prestala koketirati s njim.
- Bok Alice – prva mi se obratila Vanessa.
- Bok ljudi – ozbiljno sam kazala.
- Uskoro mi počinje sat. Trebala bih krenuti – užurbano je rekla Vanessa.
- Vidimo se – pozdravila nas je te otišla.
Nisam ništa htjela govoriti Jamesu o tajanstvenoj poruci. To se samo netko šalio. Ne trebam se zamariti s time – mislila sam. Također nisam ni htjela spominjati Vanessu.
- Alice – rekao je James, – brinem se za Anthonya.
- Zašto? Što nije u redu? – upitala sam ga.
- Mislim da se pravi da je sve u redu. No previše ga boli smrt majke. Ne može podnijeti činjenicu da ju više neće vidjeti. Jučer sam razgovarao s njime i predložio sam da možda ne bi trebao ići s nama. No odmah se suprostavio i rekao da će nam trebati tamo. Brinem se, nešto se s njim čudno događa. Što ti kažeš na to?
- Pa... ne znam. I ja bih se tako osjećala da mi se dogodi smrt u obitelji. Ali on se prema svima nama odnosi tako hladno. Bilo bi bolje da ne ide. Ne želim da misli da ga tjeram, ali ako će se ponašati kao nekakav zombi to nije u redu. Zadnja nam je godina i samo se želimo zabaviti.
- U pravu si Alice. Hvala ti. Uvijek me oraspoložiš.
- Znam – nasmiješila sam mu se te ga poljubila. Nastavila sam ga ljubiti.
Osjećala sam se tako sretno uz Jamesa, a još je bolje bilo to što sam znala da je odlično ljetovanje pred mnom. No stalno sam imala osjećaj da nas netko promatra. Kao da nas je netko iz kutka gledao. Osjećala sam nelagodu pa sam mu rekla:
- James, tko je tamo?
On se brzo okrenuo da vidi zašto sam tako uznemirena.
- Alice, zašto se brineš? Jesi li koga vidjela? – zabrinuto me upitao.
- Čini mi se da nas je netko gledao – promrljala sam.
- Alice, ne brini. Mislim da ti se samo pričinilo – smireno je kazao.
- Da ... valjda – nesigurno sam rekla.
James me nastavio ljubiti, a ja sam se uspjela smiriti. Mislila sam na ljetovanje koje slijedi, ali sam i dalje čula onaj glas koji mi je prijetio da prekinem ljetovanje. Tko li je to bio? – pitala sam se. Vjerojatno se netko samo htio našaliti sa mnom. No usprkos tome to zaista nije bilo u redu. Nitko nije smio učiniti nešto tako podlo da me uznemiri.
- James ... – rekla sam namjeravajući mu ispričati sve o tajnovitom pozivu, ali me zaustavila silueta koja je ljutito zurila u mene.
