Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

tamastraha

tamastraha

Poglavlje 15/ Poglavlje 16/ Poglavlje 17

DODANO 2 PUT: evo odlučila sam =) ...... znači .... ovako .... ovaj tjedan neću obajviti novi post jer ću ostaviti da svi koji nisu stigli pročitati post pročitaju ga do kraja ... nadam se da vamto odgovara jer vas ne želim natrpavati novim postovima a da još niste pročitali ni stare ... mislim da je to dobra odluka =) ... eto ako ovaj tjedan ne pročitate ... ma onda nema veze ... ja ću i dalje objavljivati postove, a tko čita ... ok ... i više neću gledati tko mi dolazi na blog ... objavit ću knjigu do kraja ... neka svrati tko želi, a oni koji ne vole čitati moju priču mogu otići s bloga ... neću se ljutiti ... bolje mi je da znam tko stvarno čita, a da ne mislim da mi blog čitaju neki ljudi a oni samo prokomentiraju jednu rečenicu ... a uostalom ja znam tko mi zaista čita i jako mi je drago zbog toga ... i svima vam od srca hvala što ste me nagovarali da ostavim blog =) najbolji ste blogeri na svijetu .... šaljem vam velikuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu pusu =)



DODATAK: hej ljudovci ... evo odlučila sam zatvoriti blog ... hvala svima koji su od početka
čitali ... stvarno ... zahvaljujem vam na sve jezike =)
i vi ste najbolji blogeri kojih sama upoznala ... pogotovo ovih pet koje sam nabrojala ... njih je stvarno zanimala moja knjiga =) eto drago mi je što sam vas upoznala ... =) iako sam mislila da nije dobro biti na blogu jer ima puno pedofilla =) ... i sada ... ostaviti ću blog ali više neću pisati postove ... =( znam da ću neke razočarati, ali eto ... već sam odlučila... imam previše obaveza, moram učiti njemački, tu mi prijete da ću pasti ako dovoljno dobro ne naučim jezik za godinu dana, a dali su nam uvjet da nemamo ocjene dvije godine ... i odlazim u drugu školu ... eto ima puno toga u mome životu, a kao da mi se još da pisati blog ... stvarno ne stignem ...
OPROSTITE LJUDOVCI MOJI ...
i evo male zahvale pošto blog neće dobiti svoj kraj :
hvala svim mojim vjernim čitateljima. zaista ste me uvijek usrećili sa svojim komentarima i uljepšali ste mi svaki dosadan tjedan ove glupe škole =) drago mi je što sam vas upoznala ... i ... uvijek ste mi namamili osmijeh na lice kada sam čitala vaše komentare ....
posebno zahvaljujem curama :
LITTLE GIRL ...
JUST SOMEONE ...
SABRIEL CULLEN ...
LOVING A WEREWOLF
I ...
TWILIGHT FREAK ...

svima vam iskreno iz srca : HVALA


Hej ljudi... =) evo su možda zadnja poglavlja koja ću objaviti na blogu ......... brišem ove glupe linkove jer pola njih ne čita ...
ako je netko stvarno od početka čitao knjigu mogu mu poslati čitavi word ... eto pa da ne duljim s ovim glupavim blogom ... ionako to nema smislila...
i znam da sam dosadna s tim da mi ljudi ne čitaju knjigu, ali eto moram to napomenuti - fkt sam razočarana, ali ok .... mislim ionako blogovi dugo ne izdrže... ali eto .. točno znam tko su moji vjerni čitatelji, a nadam se da i vi znate =) eto to je to ukratko od mene ... uživajte u novim poglavljima,
i za LITTLE GIRL - sorry što kasnim s poglavljima.. baš me razvesele tvoji komentari : kada će novo poglavlje? .... i baš mi je drago što uvijek svraćaš na blog iako ti ja ponekad ne javljam
i za JUST SOMEONE - ajme obožavam tvoje komentiranje citata u knjizi ... to mi je fkt zanimljivo čitati ... =)
za YOU.MAKE.ME.SO.SAD ILI TWILIGHT FREAK - drago mi je što i ti čitaš, ali eto .. kao što sam već napisala ... volim kada mi se detaljno prokomentira ili kada barem napišeš na koga sumnjaš ili tako nešto ... znaš da mi je to najzanimljivije za čitati =) tnx što uvijek svratiš na blog =)
za SABRIEL CULLEN - definitivno sam sigurna da ti čitaš moju knjigu, jer ipak voliš mračnjake =) hehe ... ma šalim se ... iznenadila si me tako brzo pročitavši sve što sam napisala budući da nisi čitala od početka =) stvarno voliš knjige =) thank you very much sretan
i još jedna osoba koja mi definitivno čita ( barem se nadam) LOVING A WEREWOLF ... hvala što uvijek svraćaš, ali također bih voljela da barem napišeš na koga sumnjaš ... = ) tnx... =)
eto to su moje male zahvale ... =) eto i red je na meni da zahvalim svim blogerima koji mi čitaju ...
kada sam na svome blogu haydechristensen napisala da ću objavljivati nadala sam se da će biti više čitatelja, ali sada tek gledajući svoj blog vidim da je od početka bilo puno blogera koji su čitali, a sada ih je ostalo relativno malo ...
i iskreno, znam da je čudno - ali jako mi je drago zbog toga... jer sada baš vidim tko su pravi čitatelji =)
i ne zamjerivam vam što odmah nakon što napišem post ne svratite jer znam kako je to kada imaš obaveza preko glave... užas ... ta škola( kuća strave) =) pa eto ... samo da znate da se ne trebate svaki put ispričavati što niste prije navratili jer vas shvaćam =)
hvala vam puno i šaljem vam veliiikiii Pozzzzekkk i pusse =)wavewavewave


eto ... znam da sam već dosadila s ovime pa ... evo ... nova poglavlja ... =)
uživajte ...
ps: ispričavam se na ovim razdvojenim slovima ali to nikako ne mogu popraviti ... mislim ipak sam ja jedno nedokazno zbunjeno biće pa ćete mi to vjerojatno zaboraviti ... =)

Poglavlje 15:

Poglavlje 15:

Kako je moguće da dnevnik odjedanput nestane? Morao se nalaziti među Christininim stvarima. Nemoguće da je odjedanput nestao. Ali sigurno nije sam od sebe nestao nego ga je netko uzeo. No tko bi to mogao biti? I zašto bi to netko učinio? Zašto? Sada sam morala ozbiljno razmisliti o situaciji u kakvoj se nalazim. Christina je mrtva, u dnevnik je napisala nešto što ju je plašilo, a nakon toga je dnevnik netragom nestao. I tada sam shvatila da je netko nešto učinio Christini ili se Christina s nekime posvađala, a i moglo se dogodilo nešto gore. Mnogo gore. Shvatila sam da je netko od mojih prijatelja ubio Christinu. No zašto? Taj „netko“ nije imao nikakav razlog da ju ubije. Ali ipak, činjenica da je netko ubio Christinu nije mi dala mira. Odlučila sam ozbiljnije razmišljati i početi istraživat' smrtni slučaj koji se dogodio u trenutku kada su svi mislili da je sve u redu. Odlučila sam da nikome neću reći za svoje sumnje. Ako bi netko znao, dogodila bi se najgora stvar od svih mogućih. Ubojica bi shvatila da znam za zločin. Zbog toga sam odlučila šutjeti, no i nikome govoriti o spoznaji da jedina znam istinu. Da nitko ne bi posumnjao zašto sam tako dugo na katu uputila sam se prema prizemlju.
Nisam ni opazila da je ponovno pao pljusak. To mi je još više pokvarilo raspoloženje. Shvatila sam da se vrijeme pogoršava. Opazila sam svoje prijatelje kako šuteći bulje u mene. - Što vam je? Zašto ste tako „pokisnuli“? Što se dogodilo?
- Alice, molim te reci nam što je s tobom. Zašto si stalno pod stresom ? – pitala me zabrinuta Vanessa koja je ležala pored Michaela.
- Što bi mi bilo? – pokušala sam biti što opuštenija jer nisam htjela raspravljati o svome problemu. - Alice svi vidimo da se ponašaš poput nekog duha. Zašto si takva, čak imaš i noćne more. Svi smo mi potišteni zbog ovoga, ali čini mi se da ti imaš najveći problem – rekla je Vanessa ozbiljno gledajući u moje tužno lice.
- Ma to je zbog Christine. Teško prihvaćam činjenicu da ju nikada više neću vidjeti. Samo sam zbog toga tužna – govorila sam uvjerljive laži.
-Alice, jesi li sigurna da je samo to posrijedi? – pitala me zabrinuta Brooke.
- Što vam je? Samo mi je zbog toga loše. Zbog čega drugog bi bila tako uzrujana? – probala sam biti što veselija u prostoriji s mojim zabrinutim prijateljima. - Alice, moramo razgovarati – rekla je Vanessa.
- O čemu Vanessa? – bila sam ustrajna u namjeri da mi prijatelji ne govore kako moram biti dobre volje. Nije mi se dalo slušati njihove savjete.
- Mislim da bi svi trebali još razgovarati o Christini. Moramo saznati razlog njezinog samoubojstva – tiho prošapće Joy.
- Tako je. Svi zajedno moramo znati sve moguće razloge – rekao je James.
Prva sam počela: - Christina je imala dobar život. U početku je sve bilo u redu. Imala je dobre ocijene u školi, odlične i zabavne prijatelje, te dobre roditelje. Onda se pojavila Viktorija. To je bio još jedan razlog da bude sve sretnija. Viktorija je bila različitija od svih ostalih u školi. Znala je slušati prijatelje, pomagati im, a to je bio razlog zbog kojeg ju je Christina silno voljela. Viktorija se bavila magijom što je svima nama bilo jako čudno, no mi smo ju ipak prihvatili. - Tako je, svi su voljeli Christinu – začuo se Anthonyev tihi glas.
- No onda se tog dana dogodila nesreća – nastavila je Brooke, a ja sam odahnula jer nisam trebala nastaviti priću. Bilo mi je veliki problem pričati o Christinia. Sama pomisao da je mrtva me zaista uznemiravala. Brooke je nastavila s tužnom pričom. - Pojavila se Adriana, Christinina polusestra. Mrzila ju je jer se zbog nje morala rastati od prijatelja i obitelji, no Christina za to nije znala. Bila je sretna što je napokon dobila novog člana obitelji. Nije imala brata ni sestru. Zbog toga je često bila usamljena. Činilo se da napokon ima sve, ali Adriana joj se silno željela osvetiti. Zbog svoje posebne ljepote mogla je privući bilo kojeg dečka. Christina je bila u vezi s Tomom. On je bio jedan od najpopularnijih i najzgodnijih dečki u cijeloj školi. Mnoge djevojke željele su biti s njim, no njegovo srce je „zarobila“ Christina. Adriana je sve radila kako bi napakostila Christini. Uništavala joj je stvari, udaljavala ju je od prijatelja, pričala tračeve o njoj, ali Christina se nije dala. Ipak, svi su bili na njezinoj strani. Adrianu je ljutilo što su svi bili za nju. Jednostavno je mrzila Christinu. Tada je odlučila pokušati osvojiti Toma. To nije bilo lako, tojest nikome nije bilo lako osvojiti Toma. Adriana je bila prelijepa. Bavila se manekenstvom. Dečkima je bilo teško odoljeti Adriani. Htjela je zavesti Toma kako bi se osvetila Christini. U početku joj to nije uspijelo, ali Tom je polako počeo popuštati. Počeo je izlaziti s Adrianom, a da to Christina nije znala. Adriana je cijelo vrijeme govorila Christini kako izlazi s Tomom, ali Christina joj nije vjerovala. Bila je sigurna da ju Tom nikada ne bi prevario. Adriana joj je rekla da će dokazati da ju Tom vara. Jednoga dana je Adriana bila s Tomom ispred Christinine kuće. Christina je izašla jer se morala naći s Joy. Vidjela je Adrianu i Toma u poljupcu. Tada joj se život srušio. Danima nije jela niti izlazila iz kuće. Svi smo joj pokušali pomoći, no nisu uspijevali. Jedino ju je Viktorija mogla utješiti. Polako se počela oporavljati. Adriana je bila sretna što je uspijela doći do svog cilja. Nakon nekog vremena Adriana se povukla. Više nije razgovarala s Christinom. Viktorija je predložila da svi zajedno odemo na jezero. Dogodilo se to prije dvije godine. Christina se složila, a svi su bili sretni jer smo uspjeli u naumu da se Christina oporavi. Na jezero su išli mnogi iz naše škole. Došle su tri grupe. U prvoj su bili Adriana, Tom, Andrea, Lisa, Christian, Lukas i Dan. U drugoj su bili neki štreberi koji su cijelo vrijeme dosađivali ostalu ekipu. U trećoj grupi su bili James, Anthony, Joy, Christina, Viktorija, Vanessa, Michael, Alice i ja. Svi smo se ludo zabavljali dok nam tu zabavu nije pokvarila iznenadna smrt. Ujutro smo našli mrtvu Viktoriju zakopanu negdje u grmlju. Za Christinu je to bilo zaista previše. Adriana joj je uništila život, Tom je prekinuo s njom , a još je umrla i njezina najbolja prijateljica. No nije samo Christina bila u šoku. I ostali su bili izvan sebe. Bilo je grozno gledati mrtvu Viktoriju. Cijelo vrijeme je Joy bila uz Christinu. Christina je odlučila opet biti ona stara. Uspijela je, no nikada nije prestala pričati o njoj. Mnogi ju nisu mogli trpjeti jer su stalno stara sjećanja bila prisutna. Zadnje ljeto, tj, ovo je sve bilo u redu s Christinom. Malo je odmah na početku ljeta počela pričati o Viktoriji. Možda je to bio razlog zbog kojeg je počinila samoubojstvo. Više nije mogla izdržati, ali činilo se da je sve u redu, da će sve ostati u redu. I dalje me zbunjuje situacija s Christinom.
Vidjela sam Joy kako zuri u pod. Pokušala je prikriti suzu. Nitko nije primijetio da je tako osjećajna. Nitko nije mogao shvatiti koliko ju boli Christinina smrt. - Ne bih više o tome – hrabro je rekla Joy. – Ne želim slušati o Christininoj smrti. Već sam dovoljno propatila. Idem leći u sobu. Umorna sam. Moram se malo naspavati – kazala je izbezumljenim glasom. Joy se udaljila od svih nas. Vidjela sam kako gleda Vanessu s prezirom. One nikada nisu bile u dobrim odnosima. Mislila je da Vanessa ne shvaća niti jednu ozbiljnu situaciju. Meni se činilo da Vanessa ipak pokazuje svoje osjećaje. Pogledala sam Vanessu. Skrenula je pogled kada je opazila da ju gledam..
– Čudno. Valjda je i ona bila previše tužna – pomislih.
- Joy je stvarno u lošem stanju – rekao je Anthony. – Trebali bi joj pomoći da prebrodi sve ovo. Ona je najviše tužna jer je izgubila najbolju prijateljicu. Zaista se ne brinemo dovoljno o njoj. Ona nam je svima pomogla kada je umrla Viktorija. - Tako je – rekao je Michael koji je cijelo vrijeme šuteći zurio prema jezeru. Bilo mi je nepojmljivo vidjeti njega tako tužnog, nesretnog i šutljivog. Polako su se svi spremili za spavanje. Rekla sam Jamesu da bih rađe htjela biti sama u onoj napuštenoj sobi. Nije mi bilo do grljenja i maženja s Jamesom pogotovo nakon ove strašne situacije. James se složio. Anthony je otišao prvi na kat, dok se Brooke uputila za njim. James je vrlo brzo zaspao na kauču, a Vanessa i Michael su otišli u šetnju. - Mi ćemo malo prošetati. Moramo razgovarat o vrlo važnim stvarima – pomalo bahato je rekla Vanessa. Ponekad me živcirala njena umišljenost. Mislila je da je najljepša u cijelom Los Angelesu. Mnogi su se složili s njezinim mišljenjem. Mislila je da joj nijedna djevojka na svijetu nije ravna. Meni se često činilo da je ljubomorna na Jamesa i našu vezu. Dečki su se uvijek htjeli zabaviti s njom jer je to značilo da su face. Svaki tip koji bi prohodao s njom je bio popularan. Dečki su bili totalno ludi za Vanessom. Nijedan joj nije uspio odoljeti, no kod Jamesa je bila druga priča. Često mi je govorio da sam najljepša i najsimpatičnija djevojka u školi. Mnogi su me uvrštavali među najzgodnije cure. Za Jamesa sam bila mnogo iznad Vanesse. Činilo mi se da je Vanessa ponekad ljubomorna na mene. Iskreno, nema razloga. Može imati svakog dečka kojeg poželi. Michael se silno trudio oko Vanesse. Stalno joj je davao komplimente, kupovao joj cvijeće i ostale darove, lijepo se ponašao prema njoj, ali ga je Vanessa iskorištavala. Za Michaelom su ludile mnoge djevojke, a ona je to znala
i zato ga je iskorištavala. Bila sam preumorna pa sam se udaljila od boravka. Krenula sam prema katu. Brooke i Joy su spavale, a Anthony je bio u kupaoni. Ne znam zašto, ali odlučila sam zaviriti u Anthonyevu sobu. Anthonyeva soba koju je dijelio s Brooke je bila jedna od najljepših prostorija u čitavoj kući. Najviše zbog prelijepih slika koje su prikazivale jezero i ostalim otmjenim namještajem. Kreveti su bili udaljeni. Anthony je spavao blizu balkona, dok je Brooke imala krevet bliži vratima. Opazila sam da je Anthonyeva ladica otvorena. Odlučila sam zaviriti. Htjela sam pronaći nešto što bih me moglo zainteresirati. Tražila sam i tražila, no ništa nisam našla. Baš kada sam se htjela uputiti prema vratima opazila sam da je nešto ispalo iz ladice. Podigla sam sliku koja je bila jako zgužvana. Dobro sam se zagledala u nju kako bi prepoznala tko je na njoj. Iznenadila sam se opazivši da je osoba na slici Viktorija.



Poglavlje 16:
Što će Anthonyu Viktorijina slika? Zašto ju ima? Uopće nisu bili u dobrim odnosima. Nikada se nisu odlično družili. Čak nisu ni često razgovarali. Ali zašto onda Anthony ima njenu sliku? Zašto? Čula sam da netko dolazi pa sam brzo vratila sliku u ladicu i uputila se prema sobi. Spremila sam se za spavanje i legla u krevet koji nije bio baš u najboljem stanju. Pokušala sam ne misliti o onoj čudnoj slici koju sam našla kod Anthonya, no jednostavno nisam mogla ne mislit o tome. Zašto ju on ima? Što će mu? Jednostavno nisam mogla ne misliti o tome. Previše me zbunjivala sva ta situacija. Umrla je moja prijateljica, a nakon toga se događaju tako čudne stvari. Ima li to veze s njezinim „samoubojstvom“ ? Ili je netko ipak ubio moju prijateljicu? Netko od mojih prijatelja! No nije imao razloga. Svi su ju voljeli. Ili možda ipak nisu? Shvatila sam da nema razloga da netko ubije Christinu. Ona je učinila samoubojstvo zbog Viktorije i situacije s Adrianom. Nije bilo drugog. Tada mi je nešto palo na pamet. Moram naći Christinin dnevnik da saznam istinu. Unutra će pisati nešto više. Ili razlog njenog samoubojstva ili nešto sasvim drugo. Već sam počela zatvarati oči dok mi je pred njima još bila Viktorijina slika…
Probudio me Michael. Rekao je da je već dvanaest sati.
- Alice, dugo si spavala. Vrijeme je za ručak – veselo je rekao Michael smiješeći se.
- Aha – pospano sam promrmljala. – Pusti me još samo 10 minuta. Molim te.
- Alice, budi se. Nećeš valjda cijeli dan spavati. Moramo se zabaviti. Svi misle da si jako nesretna, te da se nikada nećeš oporaviti. Da nemaš razloga za veselje. Moraš im dokazati suprotno. Zbog toga promijeni raspoloženje. 'Ajde sada. Idi.
- I jesam, tužna sam. Kako ne bih bila? Ok, evo me – rekla sam dižući se iz kreveta. – Sada izađi van da se presvučem.
- U redu – rekao je. – Idem. Ali budi gotova za par minuta. Svi se već ljute.
- U redu. Doći ću. Ne morate se baš tako brinuti za mene.
Michael je otišao, a ja sam se počela sređivati. Obukla sam kratku bijelu haljinu i cipele s visokom potpeticom. Otišla u kupaonu i našminkala se. Pred prijateljima sam morala biti ona stara Alice. Nisam mogla dopustiti da netko posumnja kako se ja čudno ponašam. Na gornjem katu nije bilo nikoga. Iskoristila sam tu priliku da otiđem u sobu od Christine i Joy. Zatvorila sam vrata i brzo počela tražiti dnevnik. Sve sam pretražila, no i dalje ga nisam uspjela naći.
-Čudno, jako čudno – pomislila sam. Zašto bi dnevnik samo tako nestao? Tko li ga je uzeo? I zašto? – bila su pitanja koja su me stalno mučila. Nisam se htjela zamarati takvim stvarima pa sam otišla u prizemlje. Svi su me čekali kao da mi je bio neki rođendan.
- Alice, dobro jutro – rekla je Vanessa koja je izgledala još bolje nego jučer. Nosila je kratku traper minicu i slatki top koji je prema mome mišljenju otkrivao malo previše. Našminkala se i zadovoljno smiješkala. Moram priznati, izgledala je savršeno. Mogla sam primijetiti da su ju dečki stalno gledali. James je gledao televiziju, dok su se Michael i Anthony stalno motali oko Vanesse. Ona se samo zavodnički smiješkala. Brooke je gledala tv s Jamesom, a Joy je dovršavala ručak.
- I što je za ručak? – pitala sam još sva pospana.
- Pizza – brzo je rekla Joy pazeći da sve bude savršeno u kuhinji. Opazila sam kako su svi zabavljeni svojim poslovima pa sam se pridružila Joy u kuhinji. - Joy, kako si mi ti? – probala sam biti što veselija. – Ima li išta novoga kod tebe?
- Ma ništa. I dalje me muči situacija s Christinom. Ne mogu vjerovati da je više nema. Bile smo tako dugo najbolje prijateljice. Nikada nije pričala da bi počinila samoubojstvo. Zato me to sve čudi. Mogla je razgovarati sa mnom o bilo čemu. Ne znam onda zašto mi nije govorila o tome. Ja sam osoba koja bi joj mogla pomoći. Nikada ne bi dopustila da joj se dogodi išta loše. Svakim danom mi je sve gore i gore. Moram se pomiriti s činjenicom da više nikada neću vidjeti Christinu – ozbiljno je govorila.
- To je sigurno grozno. Ja bih se isto tako osjećala da umrle Brooke. Bila bih izvan sebe. Ne znam kako bih se nosila s tim. Vjerojatno bih danima bila u šoku. - Molim te ne govori o tome. Ne želim uopće slušati o smrti. Sada samo moramo biti jaki i znati se snositi s tim. Tada će sve biti u redu – hrabro je rekla. Pomogla sam joj postaviti stol dok je ona zvala ostale da dođu jesti. Ručak je bio ukusan, ponajviše meni koja je preskočila doručak. Joy je odlično kuhala. Zato smo ju svi hvalili tijekom ručka.
- Joy, odlično kuhaš – rekla je Vanessa popravljajući svoju dugu, ravnu crnu kosu. - Mogla bi raditi u nekom restoranu – našalio se Michael, no nitko se nije smijao. - Da da Michael. Takav bi joj posao dao, ha?– rekao je James gledajući u Vanessu.Vanessa mu se smijala, a ja sam ju ljutito promatrala iznenađena što je tako dobre volje. Bilo mi je dosta njezinog udvaranja Jamesu. Znala je da sam ljuta kada mu se upucava, no i dalje je to radila. Ponekad sam zaista bila bijesna zbog toga, no sada mi nije bilo do svađe. Nisam željela raditi nikakve scene.
- Moramo pronaći pomoć – rekao je Anthony.
- Kako to misliš? – iznenađeno sam ga pitala. – Kakvu pomoć. Nemamo mobitele, a predaleko nam je da se vratimo. Pa valjda imamo telefon u kući – i dalje je bio uporan Anthony.
- U pravu si – rekla sam. – Mi imamo telefon, no on nije u boravku. U jednoj od sobi je. Nikada ga nismo koristili. Ponekad su ga moji roditelji isključivali jer su tu dolazili da se odmore.
Pa naći ćemo ga – rekla je Joy. – Ne može nestati. Usput, jer znaš broj Alice?
- Nemam pojma. Ne sjećam se. Ne znam ni gdje se nalazi telefon, a makar da znam broj. No i kako bi ga dobili kada nemamo mobitele – bila sam iznenađena.
- Moramo pronaći telefon. Tada ćemo nazvati roditelje ili policiju i javiti da je Christina mrtva. Oni će doći i sve će biti u redu. Samo moramo naći telefon. Onda ćemo reći policiji da je Christina mrtva i oni će istražiti slučaj – kaže Joy.
Primijetila sam da je Michael ustao sa stolice i krenuo prema katu.
- Opet bježi od ozbiljnih tema – pomislila sam. No zašto? Svi smo u ovome.
- Michaele, gdje ideš? – ljutito je upitao James. – Ne može uvijek bježati.
- Umoran sam. Stvarno mi je slabo. Prejeo sam se. Moram se naspavati.
- Michaele – počela sam. – Ti si me probudio. Bio si dobre volje. Nisi bio umoran. Svi znamo da bježiš od ozbiljnih tema. Ali zašto? Bojiš li se nečega? Zašto si uvijek takav? Moraš nam reći. Molim te Michael. Stvarno te molim. Moramo razgovarati o Christininoj smrti. Mi smo njezini prijatelji –ozbiljno sam govorila nadajući se da će mi odgovoriti.
- Ne želim razgovarati o tome! – vrisnuo je Michael. – Ne želim!
- Zašto, Michael? Zašto? – sumnjičavo ga je pitala Brooke.


Poglavlje 17:
- Kako to misliš zašto? – preplašeno ju je upitao.
- Mislim, zašto stalno izbjegavaš ozbiljne teme? – uplela sam se u razgovor između Michaela i Brooke.
- Ponekad izbjegavam, no to ništa ne treba značiti.
- Kako to misliš, ne treba značiti? A što bi to trebalo značiti? – bila sam zbunjena. - Zaboravi Alice. Zabunio sam se. Molim vas, oprostite mi što sam ponekad takav. Jednostavno mrzim takve teme.
- Ali zašto Michael? Imaš li ti nekakve veze s njima? - Što je vama?! – bio je ljut Michael. – Zašto bih ja imao ikakve veze s tim? Uvijek me za nešto sumnjičite! Dosta mi je već toga! Dosta! – bio je sve ljući i ljući.
- Michaele, nemoj se uzrujavat – pokušala ga je smiriti Vanessa. – Sve će biti u redu. Znam kako ti je.
Ne, neće. Ništa neće biti u redu dok me vi i dalje krivite i osuđujete zbog gluposti. To je moja tajna, odnosno stvar zašto sam takav. Uopće vas se ne tiče i zato se ne petljajte u moje osobne stvari. Nisam baš vam takav prijatelj da sve mogu odati. Michael je sav ljutit otišao na kat. Moglo se čuti kako je snažno zalupio vratima. Svi smo šutjeli. Nismo htjeli spominjati prijašnju situaciju. No ja sam i dalje razmišljala o Michaelovom ispadu. Zašto se toliko uzrujao? Nije li nam jednostavno mogao reći što ga muči i zašto uvijek izbjegava ozbiljnosti? To mi jednostavno nije izlazilo iz glave. Nikome od nas nije. Ipak, odlučila sam saznati zašto je tako čudan kada se nešto ozbiljno spomene. Razmišljala sam o svakoj rečenici koju nam je maloprije uputio. Rekao je: „Ništa neće biti u redu dok me krivite i osuđujete zbog gluposti. To je moja tajna, zapravo stvar“. Tako su zvučale njegove rečenice. Dobro sam razmislila o svakoj rečenici. Mislio je da ga mi osuđujemo. No zbog čega? Vjerojatno je mislio na njegov strah prema određenim temama. Ili ipak na nešto drugo? Tako je zvučio. Nisam se htjela previše opterećivati time. I također je spomenuo tajnu, odnosno stvar. Samo sam htjela znati dvije stvari: Zašto je Michael tako uznemiren i zbog čega je aposulutno uvijek ljut kada mu to spomenem? Odlučila sam sutradan razgovarati s Michaelom o tome i sve riješiti. Već mi je bilo dosta da sve ostane po starome. Sada bi bio preživćan za razgovor. Zbog toga sam sve odlučila organizirati sutra. Dan je prošao vrlo mirno te sam zaspala misleći o Michaelu i njegovoj ljutnji.
Nisam ni primijetila da sam se digla prva. Svi su spavali. U kući je bila duga tišina. - Lijepo – pomislila sam. Nakon jučerašnje večeri mi je trebalo malo mira. Primijetila sam da je sedam sati ujutro. Općenito se svi dižu oko osam ili devet. Upalila sam televizor i pogledala nekakvu seriju. Bila je zabavna, no raspoloženje mi je pokvario prizor u kojem sam shvatila da je djevojka mrtva. To me podsjetilo na Christinu. Sve manje sam mislila o njoj, a sve više sam bila zaokupljena vlastitim problemima. Christinu smo stavili blizu jezera. Nismo imali snage držati je u kući, gledati je onako jadnu i mrtvu. To je svih od nas jako boljelo. Zato smo Christinu ostavili onamo gdje smo ju našli. Nitko joj se nije htio približiti. Uvijek bi mi pokoja suza pala na oko kada bih pomislila na nju. Christina je zaista bila jedna posebna i draga osoba. Svi su ju voljeli. Svi. Ona to nije shvaćala. Mislila je da svi imaju sliku o njoj kao o nekoj jadnici kojoj život nije u najboljem redu. Svi mi smo ju pokušali uvjeriti da je u krivu. No očito je htjela ostati pri svome mišljenju. Situacija se znatno promijenila kada se počela baviti magijom. Naime, Viktorija je obožavala sve što je imalo veze s magijom. Vjerovala je u duhove i ostale gluposti. Nikome nije bilo jasno zašto ju to zanima. Mnogima je govorila da je slušala razne priče o tome koje joj je pričala baka. Zbog toga se počela baviti magijom. Nakon što je umrla Christina se zainteresirala za magiju. Htjela je nekako biti sličnija svojoj prijateljici. Nisam upoznala osobu koja je više voljela Viktoriju. Bila je to Christina. Joy je također bila najbolja s njima u isto vrijeme. Njih tri su se odlično slagale. Ponekad mi se činilo da su izostavljale Joy, no ona bi to uvijek poricala. Govorila je kako je to najljepše prijateljstvo koje čovjek može poželjeti. Joy je bila odlična u engleskom jeziku. Voljela je pisati, pogotovo pjesme. Nekada je započela pisati roman, no nikada ga nije uspjela dovršiti. Svi su joj se obratili kada bi trebali pomoć u književnosti. Iskorištavali su je u mnogim stvarima, no ona toga nije bila svijesna. Misli su mi se vraćale na Michaela i njegov jučerašnji ispad. On nikada nije bio onako uznemiren kao jučer. Bilo mi je također vrlo čudno što ga je Vanessa tako branila, no mislila sam da je sve to samo jer jedno drugog privlače. Iznenada me netko primio za rame. Okrenula sam se i ugledala pospanu Vanessu kako se slavodobitno smiješi.
- Uspjela sam – rekla je.
- U čemu si uspjela? – ljutito sam ju upitala i dalje se tresući od iznenadnog i snažnog dodira Vanesse.
- Pa, preplašiti te. Isto kao što te Brooke preplašila. Usput, zašto si tako rano budna? Mi smo mislili da si ti spavalica. Uvijek spavaš do dvanaest. Što je bilo danas? Jesi li opet ružno sanjala?
- Zašto se svi tako brinu za mene? – pitala sam Vanessu. – Sve je u redu sa mnom.
- Ne bih rekla. Ponašaš se stvarno čudno. Nekada uopće ne primijetimo da si s nama u prostoriji. Tako si tiha. Vjerojatno si tužna zbog Christine. Nema drugog razloga. Je li tako Alice?
- Tako je – ponovno sam slagala. Htjela sam joj priznati da me muči ovo s Michaelom, no znala sam da bi mu to rekla. Bili su u odličnim odnosima, a moglo bi se reći i nešto više od toga. Vanessa nije imala mnogo prijatelja. Dakako, mislim muških. Dečkima je bila samo cura za gledanje. To joj nije smetalo već joj je godilo. Ponekad bih i ja morala priznati da izgleda vulgarno. Nije mogla zamisliti da ima prijatelje. Čak je zavodila i tuđe dečke iako joj se nisu sviđali. Bilo kojeg dečka je mogla smotati. Smetalo mi je što je tako silno htjela zavesti Jamesa. Kada bih ju pitala je li to istina rekla je da sam u krivu. Svi su mogli potvrditi da sam u pravu. Uvijek bi koristila situaciju kako bi zavela Jamesa. On je stvarno bio poseban. Osim što je izgledao kao maneken, bio je dobar i pažljiv prema curama. Imao je mnogo prijateljica. Sjećam se jednog događaja prije godinu dana. Bio mi je rođendan. Obukla sam se izazovno, i samouvjereno prolazila školom. Dečki su stalno fućkali i govorili da sam vrlo zgodna i ostale uobičajne stvari. To sve je čuo James. Došao je do tih dečki i rekao da mi se ispričaju. Nisu htjeli, a on se potukao s njima. Poslije mi se satima ispričavao zbog toga. Mene je taj događaj zgrozio, ali i oduševio. Shvatila sam koliko značim Jamesu. Takvog bi dečka svaka cura mogla poželjeti. James je dosta naličio na Michaela. Oba dvoje su imali istu boju kose i bili su iste visine. Ponekad bih se zbunila. Bilo mi je teško uočiti razliku između njih dvoje. Zadubila sam se u misli ne shvativši da me Vanessa zove.
- Alice, što je bilo? Zašto mi ne odgovoriš na pitanje?
- Oprosti nisam čula. Hoćeš li ponoviti pitanje? Molim te.
- I sad mi ti kažeš da se ne ponašaš čudno. Ovo dokazuje da si cijelo vrijeme bila u krivom. Alice, o čemu si razmišljala? I zašto si tako zamišljena svaki put kada netko razgovara s tobom? – sumnjičavo me upitala.
- Stvarno oprosti. Mislila sam o Christini. Što si me htjela pitati?
- Ah, opet o njoj. Već ste dosadni – tiho i podrugljivo se nasmijala. Sada mi je već bilo dosta njezinog bezobrazluka.
- Što ti imaš protiv Christine?! Zašto si tako bahata Vanessa? Prestani s takvim ponašanjem. Jednostavno prestani!
- Što je tebi? Ne možeš se tako ponašati prema meni. Ti nisi osoba koja meni može zapovijedati. Meni nitko ne zapovijeda, a pogotovo ne ti!
- Sada si ti neka kraljica, ha? – bila sam ljutita. –Ponašaš se kao da se cijeli svijet vrti oko tebe!
- Pa… vrti se.
- Tako si umišljena. To je nešto strašno. Tako ti je lako prihvatiti Christininu smrt. Stvarno si odvratna. Ponašaš se tako… tako… odvratno. Ne mogu vjerovati da si mi ti prijateljica. Stvarno sam u tebi vidjela potpuno drugačiju osobu.
- E onda si gledala nekoga drugog. Ja sam potpuno drugačija nego što vi mislite. Potpuno drugačija! Potpuno Alice!
- Što ti misliš? Da si više vrijedna nego ostale djevojke? Da možeš imati svakog koga poželiš?! Uopće ne mariš za tuđe osjećaje. Samo ti je stalo da tebi bude najbolje! – ljutito sam vikala. - Ja sam drugačija. Ti ne shvaćaš na koji način. Drugačija sam od svih. Ne znaš ni kakva sam zato me ne ljuti. Odjednom mi je bilo dosta Vanesse i našeg razgovora. Nisam ju više mogla pogledati. Otrčala sam na kat i otišla u sobu gdje nitko od mojih prijatelja nije bio. Razmišljala sam o svemu. O Vanessi, Christini, njezinoj smrti, Viktoriji, Adriani… To je stvarno bilo previše za mene. Morala sam nešto saznati. Morala sam. Vanessa je bila tako bezobrazna. Nikada ne bih rekla da će biti toliko umišljena i reći da je drugačija od svih. Bilo je to stvarno umišljeno. Nisam se htjela suočiti s njom. Ovo je bila naša prva velika svađa. Nisam mogla ni pošteno razmisliti o svađi dok je netko pokucao na vrata.
-Tko je? – pitala sam.
Ništa nisam čula.
- Tko je? – ponovila sam pitanje.
Nitko se nije odazvao. Netko me vjerojatno zezao. No meni nije bilo do toga. Uputila sam se prema vratima i otvorila ih. Nikoga nije bilo u blizini. Pogledala sam prema hodniku, no i dalje je sve bilo tiho i pusto.
- Tko je tamo? Tko je to? - pitala sam i dalje ne dobivajući odgovor.
Odjednom sam opazila zgužvani papir kako leži na podu. Radoznalo sam ga pogledala, no onda sam ispustila tihi vrisak iznenadiviši se ...

27.01.2009. u 19:52 | 180 Komentara | Print | # | ^

Poglavlje 12, Poglavlje 13, Poglavlje 14

Eto me ljudi. Oprostite što danas malo ranije nisam napisala, jer sam napokon našla tu u Beču jednu novu frendicu sretansretansretan pa smo danas cijeli dan provele zajedno ... baš sam happy ... x) osjećam se kao da mi napokon kreće malo bolje s životom ... sljedeći tjedan idem pogledati s tri cure Twilight u englesko kino ( ne želim slušati Sumrak na njemačkom... )
eto ... da ne odugovlačim ... odlučila sam objaviti tri poglavlja jer je znam da ću vas opet držati u neizvjesnosti sto godina ... eto ... to je to od mene ... uživajte u novim zapletima .... = )



Poglavlje 12:
- Što je to značilo? – pomislih. Zaista mi nije bilo jasno.
Zašto bi Christina napisala takvu stvar? Zašto? – pitanje me stalno mu mučilo.
Primijetila sam da me Michael promatra pa sam brzo zatvorila dnevnik.
- Što to radiš? – tiho me upitao.
- Ništa. Što bih radila?
- Čitala si Christinin dnevnik. Zašto? – sumnjičavo me pitao.
- Otkud tebi da je to dnevnik? – ozbiljno sam ga upitala.
Michael je zašutio. Nije znao što bi rekao. Uspijela sam ga zbuniti.
- Oprosti, učinilo mi se da je to dnevnik. Barem je pisalo na početnoj stranici, pa sam mislio da je dnevnik.
- U redu je. A što je bilo tebi? Zašto se nisi tako dugo pojavio?
- Ovo je bilo previše za mene. Dotukla me Christinina smrt. Morao sam biti sam. Svi vi mislite da biježim od problema, no nije tako. Samo mi je trebala samoća. Žao mi je ako ste se zabrinuli za mene – govorio je tužno.
- Dobro. Svi te traže. Hočeš li sići dolje? Vjerojatno si gladan.
- U pravu si. Umirem od gladi. 'Ajmo.
Krenuli smo prema prizemlju. Michael me cijelo vrijeme promatrao. Bilo mi je neugodno jer nikada nisam vidjela Michaela ovako ozbiljnog.
- Gdje si ti? – pitala je Vanessa Michaela. – Zabrinula sam se za tebe. Zašto te tako dugo nema?
- Odmarao sam se. Molim vas nemojte me sada ispitivati – ozbiljno je kazao. Svi su šutjeli i gledali zbunjenog Michaela. Michael je znao zašto ga gledaju. Mene je i dalje mučilo pitanje koje se odnosilo na Christinin dnevnik.
- Što je to pisalo u njenom dnevniku? – i dalje me mučilo jedno te isto pitanje.
Odlučila sam se opustiti, no jednostavno mi nije uspjevalo. Misli su mi se
stalno vraćale na trenutak kada sam čitala Christinin dnevnik. Što je to pisalo u njemu? Što? Zašto se baš u tome trenutku morao pojaviti Michael? James mi se odjednom približio. Izgledao je prelijepo. Moj dečko je ujedno bio i moj najbolji prijatelj. James i ja upoznali smo se u prvom razredu. Brooke nam je dogovorila spoj na slijepo. Mrzila sam takve stvari, no Brooke je inzistirala pa sam se složila s njenom idejom. Odmah kada sam vidjela Jamesa zaljubila sam se u njega. Ljubav prema Jamesu nije moglo opisati riječima. Ona je bila prevelika. Uvijek me tješio i branio od svih loših stvari. Nikada ne bih mogla zamisliti život bez njega. Smetalo me što mu se Vanessa neko vrijeme upucavala. On se nikada nije obazirao na to. Iz misli me „probudio“ Jamesov poljubac.
- Što ti je Alice – rekao je. – Jesi li dobro?
- U redu je. Malo sam zabrinuta za Michaela, kao i za Chirstinu. Ne znam gdje ćemo s njom.
- Smislit ćemo nešto. Imaš li telefon?
- Imam. Zašto?
- Nazvat ćemo policiju da dođu po Christinu. Bio sam tako glup što se toga nisam prije sjetio. Primijetila sam da nas Vanessa promatra. Bila je zabrinuta. Ipak se vidjelo da je i ona tužna zbog smrti. Vanessa je bila vrlo osjećajna osoba, iako se to moglo teško primijetiti. Otkada je postala miss škole totalno se promijenila. Postala je umišljena. To je mnogima smetalo, no nikada se zbog toga nismo prestali družiti s njom. Znali smo kakva je uistinu.
- Što se dogodilo? – pitala nas je Vanessa.
- Razmišljamo kako potražiti pomoć – rekla sam.
- Je li vam ja mogu pomoći? – ljubazno nas je upitala.
- Nitko nam ne može pomoći. Telefon trebamo naći u kući, a nitko nema
mobitel.
- Kako ne znaš gdje je telefon Alice? Imate li ga uopće? – pitala me Vanessa.
- Naravno da ga imamo. Nisam ga ni pokušala potražiti. Ovo je zaista bio šok za mene – rekla sam pokušavajući zaustaviti suze koje su mi počele navirati.
- Oprostite zbog one vike. Zaista nisam znala što mi je – tiho je rekla Vanessa.
- Sve je u redu – rekla sam Vanessi pokušavajući joj olakšati situaciju.
Primijetila sam da je Vanessi neugodno. Rijetko kada bih je vidjela ovako
uznemirenu. Sažalila sam se nad njom. Mislila sam da će ovo ljeto biti savršeno, no varala sam se.
- Vanessa što kažeš na kupanje? Želiš ići? – pitao ju je Michael.
- Može – nasmijala se i krenula za njime. Bilo mi je drago što ju je Michael.
pokušao oraspoložiti. Bio je tako pažljiv i dobar kada je Vanessi trebalo pomoći. To mi se sviđalo na njemu, iako je pomagao jedino Vanessi.
Odjednom mi se približio Anthony.
- James, smijem li nakratko „posuditi“ Alice? – pitao je Jamesa.
- Zašto?! – ljutito ga je upitao. – O čemu se radi?
- James! – strogo sam rekla pokušavajući zaustaviti svađu.
- U redu Alice. Ja ću otići sam na kupanje. Ti budi s Anthonyem. Mislim i da njemu treba malo društva – rekao je udaljivši se.
- Ideš u šetnju sa mnom? Dobro bi ti došla. Izgledaš umorno.
- Može. U pravu si, dobro bi mi došla.
- Krenuli smo. Vidjela sam kako se Michael i Vanessa razgovaraju u jezeru. Joy je također šetala, no samo je išla u drugome smjeru. Nigdje nisam vidjela Brooke. Primijetila sam da je sumrak. To doba dana uvijek mi se posebno sviđalo. Voljela sam u to doba promatrati nebo koje je bilo na granici između dana i noći. Voljela sam gledati to nestvarno prelijepo nebo koje je izgledalo miljama daleko, a opet tako blizu. Osjećala sam se u transu jer sam mislila kako se trenutno onamo nalazi Christina. Gledala sam u nadi da pronađem nekog anđela, Christinu prikazanu kao anđela. Nadala sam se da će mi reći kako će sve biti u redu. Kako je ona u redu ... Gledala sam mirno jezero u kojem se mogao vidjeti odsjaj zlatnog sunca ... Pomislila sam kako je sve ponovno prelijepo, no i dalje sam znala da ništa više neće biti u redu jer je moja prijateljica mrtva. Zadubila sam se u svoje misli ne primijetivši da me zabrinuti i iznenađeni Anthony pažljivo promatra.
- Jesi li u redu? – pitao me Anthony.
- Da. Što je s tobom? Je li kod tebe sve u redu?
- Zašto ne bi bilo? Svi mislite da se samo ja čudno ponašam. Pogodila me smrt Christine. To je jedini razlog zašto se ovako osjećam.
- Još ne mogu shvatiti zašto je učinila samoubojstvo – rekla sam gledajući u neopisivo prekrasno nebo.
- Christina se čudno ponašala. Zar nisi to primijetila? – odjednom je rekao.
- Kako to misliš? Bila je sasvim u redu. Normalno se ponašala.
- Nije. Vidio sam ju kako nešto piše u dnevnik. Bila je ljutita i plakala je. Zar to nitko nije primijetio?
- I ja sam ju vidjela. Valjda je bila ljuta na nekoga od nas.
- Možda. Doživio sam dvije smrti. Ne želim razgovarati o tome – ozbiljno je dodao.
- Ok – brzo sam promrmljala.
- Alice, uvijek si mi se sviđala. Mislim kao prijateljica.
- Stvarno? – sramežljivo sam ga pitala.
- Da – brzo je odgovorio. – James stvarno ima odličnu curu. Blago njemu.

Promatrala sam Anthonya. Prije nego što mu je umrla majka bio je veseo dečko. Mnoge djevojke su htjele biti s njim. Bio je stvarno zgodan dečko. Njegova plava kosa savršeno se uklapala njegovim zelenim očima. Na svoje mršavo tijelo je stalno nosio crnu odjeću, najviše zbog majke. Brzo me pogledao, a ja sam spustila pogled. Nisam se htjela suočiti s njim.
- Što ćemo Alice? – odjednom me pitao. Moramo pronaći pomoć.
- Da – tiho sam promrmljala. - Jesi li vidio Brooke? Nigdje je nema.
- U svojoj je sobi. Ni ja ne znam što tamo radi sama.
Uskoro smo se vratili do kuće. Pao je mrak. Svi su bili u vikendici.
- Gdje ste vas dvoje? – ljutito je pitao James. – A što ti radiš s tako dugo s
Alice?
- Što ti je James? Bili smo samo u šetnji – rekla sam iznenađena njegovom reakcijom.
- Što je tebi? Zašto se tako ponašaš? – pitao je Jamesa Anthony.
- Što to tebe briga. Nemaš se pravo miješati u moje stvari.
Učinilo mi se da je James poludio.Odjednom se počeo ponašati kao kreten.
Zašto? Nikada nije bio takav. Slagao se da imam muške prijatelje.
James je izjurio van. Svi smo se začuđeno pogledali. Svi smo mislili isto:
Što je s Jamesom?
- Ja idem spavati – rekla je Joy.
- U redu – brzo sam dodala pogledavši ozbiljnu Joy.
Michael je gledao tv, a Brooke se još nije pojavila. Vanessa je čitala nekakav modni časopis. Michael joj je prišao te ju zagrlio. Anthony je još bio zbunjen zbog situacije s Jamesom. Izašla sam vani da vidim što je s Jamesom. Stajao je pokraj jezera, a pogled mu je bježao na šumu u blizini.
- Što ti ovdje radiš? – pitao me ljutito.
- Zašto se tako ponašaš? Je li sve u redu?
- Nije. Ne znam što ćemo s Chirstinom? Stvarno se brinem. Mislio sam da će ovo biti super ljeto, no pokazalo se sasvim drugačijim.
- Žao mi je James. I ja sam isto mislila. Zašto si se naljutio na Anthonya? –
zanimalo me.
- Stalno se mota oko tebe. Kao da te želi zavesti – tužno je kazao.
- Nije istina. On mi je samo prijatelj. Zašto to misliš? – iznenađena sam rekla.
- Ne znam. Tako mi se čini – brzo odgovori.
- James, moraš se opustiti. Znam da je ovo ljeto grozno, no ipak bi trebao biti opušten.
- Alice, tako si dobra. Obožavam te. Ne znam što ću kada odem na koledž. Ti si najposebnije biće koje sam ikada upoznao. Ni ne možeš shvatiti koliko me boli činjenica da te neću moći vidjeti. Ti si prva koju neizmjerno volim.

James mi se približio i poljubio me. Osjećala sam se bolje. Njegov poljubac mi je godio. Bila sam umorna pa sam odlučila krenuti u kuću.
- Idem. Umorna sam – kažem.
- Dobro. Ja ću još ostati ovdje. Treba mi samoća.
- U redu.
Ušla sam u kuću i opazila da nikoga nije bilo.
- Vjerojatno su svi otišli spavati – pomislim.
Popela sam se na kat i opazila Joy koja mi ide u susret.
- Bok – pozdravila me.
- Što ti tu radiš? Mislila sam da spavaš.
- Ne mogu zaspati. Stalno mislim na Christinu. Ne mogu vjerovati što se
dogodilo.
Pogledala sam Joy. Vidjelo se da je u komi zbog Christine. I ja bih bila da mi je umrla najbolja prijateljica. Htjela sam da se odmori pa sam otišla. Joy je polako krenula u svoju sobu. Izgledala je poput zombija.
Okupala sam se te otišla u prizemlje. Legla sam i razmišljala o Chirstini. Stalno me mučila rečenica u njenom dnevniku. Stalno! Odnekud mi je bila poznata.
Znala sam da sam je negdje čula. Ali gdje? Gdje?
Razmišljala sam vro dugo dok nisam shvatila od gdje dolazi ta rečenica.
Christina ju je izrekla kada je bila vani. Posljednje večeri u njenom životu.
Rekla je: „Ne mogu vjerovati. Sada znam tko je učinio tu zastrašujuću stvar“.
Zašto li je to Christina rekla? Morao je postojati nekakav razlog da po noći bude sama vani, onako preplašena, a da sutradan nakon toga učini ubojstvo. Jednostvno je morao postojati nekakav razlog. Nakon dugog razmišljanja shvatila sam da Christinina smrt nije bila slučajna ...












Poglavlje 13:
Ni sama nisam mogla vjerovati toj činjenici. Činila mi se totalno „nerealnom“.Zašto bi netko od nas ubio Christinu? Nema razloga. Ili možda ima? No bilo je jasno da Christina nije počinila samoubojstvo.
Jednostavno nisam mogla vjerovati da se ubila zbog riječi koje je napisala u dnevniku. Te riječi su me potaknule da još jednom razmislim o svemu vezano uz Christinu. Sve ove godine nije pokazivala niti malo tuge ni žalosti. Da je bila tužna to bi se odmah vidjelo. Uvijek bi mi rekla ako nešto nije u redu. Zato nije bilo razloga da si oduzme život. Svoj život je voljela i cijenila. Nikada nije pričala o pokušaju samoubojstva. Shvatila sam da ju prilično dobro poznajem i da nije bilo razloga zbog kojeg bi se ubila. A tada opet pomislih na onu rečenicu. Rečenicu koja je bila napisana u njenom dnevniku. Rečenicu koja me totalno zbunjivala. Zašto bi netko od nas ubio Christinu? Svi su ju voljeli. Bila je vrlo draga i popularna djevojka koja je svima htjela pomoći u nevolji. Zbog toga smo ju jako cijenili. Christina je sa svima bila u dobrim odnosima i uopće nije imala neprijatelje. Zato mi je bilo prihvatljivije da se ona sama ubila, a ne da ju je netko od nas ubio. Možda je zaista učinila samoubojstvo. Ili možda ipak ne?
Misli su mi bile zamršene. Nisam mogla shvatiti što je točno. Odlučila sam sve riješiti snom. Zagrlila sam James i dopustila da me snovi povedu u nepoznato...


Digla sam se oko deset sati.. Probudio me grozan san. Sanjala sam Christinu. Po noći sam se probudila jer nisam mogla spavati i uputila sam se prema jezeru. Odjednom me neki glas počeo dozivati. Približila sam se smjeru kojem me vodio nečiji glas. Ugledala sam mrtvu Christinu, a lokve krvi koje su curile iz nje su postajale sve veće i veće.
Gledala sam u njeno prekrasno nježno lice koje se odjedanput počelo truliti. Otvorila je oči koje su bile krvave i rekla mi grubim glasom:
„Pazi, jer će se ponoviti“.
San me vrlo plašio, no najviše me preplašilo to što sam sanjala Christinu.
Christinu, moju prijateljicu koja je mrtva. Primijetila sam da su svi moji
prijatelji vani pa sam im se odlučila pridružiti. Obukla sam se i otišla na svježi zrak.
- Dobro jutro Alice – pozdravila me vesela Vanessa.
- Dobro jutro – uzvratila sam pozdrav. – Kada ste se vi probudili?
- Prije sat vremena – rekao je Michael pripremajući se za plivanje.
- Aha – ozbiljno sam rekla iznenadivši se njihovim dobrim raspoloženjem.
- Idemo plivati – kaže oraspoloženo Vanessa. Brzo sam ju odmjerila i primijetila da je bila vrlo sređena. Na sebe je obukla crnu kratku haljinu i zlatne sandale. Izgledala je egzotično, kao i uvijek. Svi smo ušli u vodi osvježili se. To mi je vrlo godilo. Moje je raspoloženje splasnulo nakon onog zastrašujućeg sna. Nisam se moglo koncentrirati nakon
groznog sna koji sam i dalje vidjela. Previše me uznemirio. James je shvatio što se događa sa mnom pa me nježno zagrlio. Njegova pažnja mi je zaista godila. Uvijek bi se potrudio da me oraspoloži. To je bila jedna od njegovih najboljih vrlina.
- Ljubavi, želiš da odemo u šetnju? – pitao me James.
- Dobro bi mi došla – rekla sam mrtvim glasom.
- Što ti je Alice? Danas si jako uznemirena.
- Ne znam što mi je. Vjerojatno sam loše volje.
- Tako je Alice. U noći si vikala. Što je bilo? Zar si loše sanjala?– bio je zabrinut James.
Udaljili smo se od svih. Jedino sam čula cvrkut ptica koje su letjele plavim,
spokojnim nebom. Odlično sam se osjećala zbog Jamesove prisutnosti. S njim sam se mogla najbolje opustiti. Taj osjećaj je bio neopisiv. Kao da nije postojalo osobe koja bi mogla zamijeniti Jamesa. On je bio nezamjenjiv.
- Da, sanjala sam vrlo zastrašujući san. Zaista me uplašio.
- A kakav je bio san? – zanimalo je Jamesa.
- Čula sam glas koji je dopirao s jezera – odmah sam počela pričati. – Nisam shvatila čiji je to glas, no kada sam se približila jezeru primijetila sam da je to Chirstina. Bila je mrtva, a krv je bila svugdje oko nje. Gledala sam ju dok nije otvorila oči koje su izgledale vrlo strašno. Tada mi je rekla jako čudnu rečenicu.
Nakon toga sam zastala.
- Alice, što je bilo?
- Ne znam, ne mogu se sjetiti rečenice.
- Kako to? Jesi li zapamtila što ti je rekla?
- Da, jesam, no ne sjećam se. Ne znam što mi je. Zaista ne znam – zamišljeno kažem razmišljajući o rečenici.
Znam da sam je se sjećala. No zašto ju sada ne znam. Što to blokira moje pamćenje? I zašto? Gledala sam u daljinu i poželjela da sve ovo prestane. Da Christina bude živa, da moji prijatelji budu sretni, a da ja više nisam nesretna. Odjednom sam počela plakati jer je bilo previše loših stvari koje bih ja mogla izdržati.
- Alice, što ti je? – rekao je James zagrlivši me.
- Ne mogu više izdržati. Previše je to za mene – kažem jecajući.
- Sve će biti u redu, Alice. Izvući ćemo se iz toga – rekao je James ne shvativši da sve što govori nije točno.
- Neće ništa biti u redu, James! Ništa! Christina je mrtva, a mi nemamo nikoga da nam pomogne. Što ćemo? Čekati da netko dođe na jezero, udaljeno kilometrima od Los Angelesa. Misliš da ćemo se izvući?! Ja sam kriva što sam organizirala ovo „glupo“ ljetovanje. Ja sam kriva za sve.
- Alice, ne krivi sebe. Nisi ti kriva što je Christina počinila samoubojstvo.
Nisam htjela ništa reći. Shvatila sam da činim pogrešku što sam loše volje.
- James idemo do kuće – rekla sam mu, te ga čvrsto zagrlila.

Te noći sam opet sanjala zastrašujući san, no ovaj put je bio gori. Mnogo gori. Opet sam čula glas koji me doziva. Odmah sam prepoznala da je to Christinin glas. Plutala je na dnu jezera, no ja sam ju i dalje vidjela. Christina je bila mrtva, a njene oči su bile otvorene i neprestano zurile u mene. Christina je polako počela izlaziti iz jezera, blijeda poput smrti. Stala je ispred mene i grubim glasom mi rekla:
„Istraži, jer bi mogla nastradati“.
Vrisnula sam i naglo se probudila.
Shvatila sam da se nalazim kraj Jamesa. Zbog toga sam odahnula. Na svu sreću ga nisam probudila. Pokrila sam Jamesa i krenula prema katu. Odlučila sam spavati u drugoj sobi. Nalazila se na kraju hodnika. Moj otac ju nikada nije koristio jer je bila vrlo napuštena. Otac ju nije htio uređivati jer je to za njega bilo gubitak vremena. Soba je bila mala, ali s velikim krevetom. Prijateljima nisam htjela govoriti za nju jer sam znala da nije prikladna za ovakvu kuću. U sobi se nalazio tek krevet, police i mali ormar. Svaki put kada bih ušla u nju osjećala bih se nekako čudno. Jeza bih me uhvatila kada sam ušla u sobu koju oduvijek nisam voljela. Ništa nisam vidjela dok sam hodala prema kraju hodnika. Sve je bilo tako mirno i tiho. Godila mi je tišina. Osjećala sam se tako dobro, no stalno me mučio onaj grozni san. Nisam mogla shvatiti zašto sanjam takve snove. Zašto? Zašto? Kao da mi je Christina htjela dati nekakav znak, no i dalje mi je sve bilo nejasno. Pokušala sam ne razmišljati o snu. To mi je i uspijelo. Skoro sam došla do kraja hodnika dok nisam čula nekakvo šuškanje.
Odjednom sam začula korake koji su me u tami pratili ...

















Poglavlje 14:
- Što je to? – bila je moja prva misao nakon glasnih koraka koji su dolazili prema mome smjeru. Nisam mogla razabrati je li je to bilo samo šuškanje ili možda nečiji koraci, no odjednom se strah uvukao u mene. Pojavio se niotkud. Počela sam se tresti dok sam osluškivala korake koji su me pratili. Naglo sam se okrenula, no nikoga nisam vidjela. Sve to bilo mi je čudno. Čula sam nekoga kako me prati, no nikoga nisam vidjela
- Tko je to? – tiho sam rekla pokušavajući otkriti tko je osoba koja me prati.Nitko se nije odazvao. - Tko je to? – ponovila sam.
I dalje je tišina bila jedino prisutna. Odustala sam od nauma da zazivam nekoga. Brzo sam se vratila u krevet gdje se nalazio James jer me bilo previše strah zakoračiti u tajanstvenu i jezivu sobu. Legla sam pokušavajući biti što manje uznemirena.
Probudio me James. Rekao je da sam vrištala u snu. To me jako uznemirilo.
- Kako to misliš da sam vrištala? – pitala sam ga sva uznemirena. - Čuo sam da si govorila: Nemoj molim te, nemoj to raditi! Što je bilo Alice? Što si sanjala?
- Ne znam, ne sjećam se. Stvarno. Ne mogu vjerovati da se ničega ne mogu sjetiti. Opazili sam da su se svi okupili oko mene. Postalo mi je neugodno, iako sam znala da će me moji prijatelji shvatiti i razumjeti.
- Alice, prestani misliti na loše stvari. Ovdje se trebamo zabaviti. Zadnja nam je godina. Molim te probaj uživati na ovom ljetovanju – reče Vanessa. - Da, Alice – kaže Joy. – Znamo da nam je svima teško, no moramo pobijediti ovu krizu i krenuti dalje. Ovi ožiljci će zauvijek ostati urezani u naše srce. Dirnule su me riječi koje je s tugom izgovorila Joy. Nikada nisam znala da je Joy tako osjećajna djevojka. Nikada nije pokazivala svoje osjećaje, no ovim govorom je pokazala kako je osoba koja voli i poštuje svoje prijatelje. Joy je počela ispuštati suze, ali ih je brzo obrisala da ne vidimo kako plače. Anthony je došao do Joy i nježno je zagrlio. Joy je ipak pokazala osjećaje. Nije ih mogla prikriti jer je silno voljela Christinu. Ona mi se jako sviđala. Sa mnom je uvijek iskreno razgovarala. Kada sam bila tužno ona me znala raspoložiti. Uvijek bi mi priredila posebno iznenađenje kada sam bila loše volje. Zato su ju svi voljeli i cijenili. Bila je jedna od rijetkih osoba koja kojoj se moglo vjerovati, no to je Vanessa iskorištavala. Uvijek ju je živcirala njena povučenost. Njih dvoje bili su različiti svjetovi. Najviše zato što je Vanessa bila vrlo „otvorena“ djevojka i mogla se povijeriti bilo kome, a Joy je bila totalno drugačija od nje. Ona je bila „zatvorena“, a mogla se povijeriti tek osobama koje su joj bile vrlo bliske. Vanessa i Joy se nisu često družile. Mnogima je smetalo način na koji je Vanessa iskorištavala Joy. Ona toga nikada nije bila svjesna. Vrlo joj je teško bilo vidjeti da ju Vanessa iskorištava. Iz misli me „izvukla“ Joy
- Alice, što ti je? Jako si zamišljena – tiho je rekla. - Nije mi ništa. Razmišljala sam o tvom odnosu s Vanessom – bila sam iskrena. - Na što misliš? Mi nikada nismo bile u dobrim odnosima.
- Idemo negdje razgovarati? – pitala sam Joy sva raspoložena za razgovor.
- Može. Hoćemo u moju sobu? Mislim, ovdje su svi. Bilo bi bolje da se udaljimo od njih. Treba mi razgovor.
- U redu. Idemo – kazala sam.
Ušle smo u sobi koja je bila Christinina. Izgledala je jako otmjeno. U njoj se nalazilo dva kreveta s baldahinom koja su izgledala ugodno. Nasuprot njih se nalazilo dva velika ormara. Zidovi su bili bijeli, a na njima su se nalazile mnogobrojne vrijedne slike. Na kraju sobe je bio veliki, čisti prozor koji je vodio do balkona. Od svih soba u vikendici najviše mi se sviđala soba od Joy. Joy je primijetila da sam zadivljena pa je rekla:
- I meni se jako sviđa. Tvoj otac stvarno ima dobar ukus. Kada bi si moji roditelji barem mogli priuštiti ovakav luksuz. Sjele smo na krevet, a Joy je prva započela razgovor o Vanessi.
- Stvarno ne mogu shvatiti kako Vanessa može biti takva. Ljuti me to što se ponaša kao da se ništa nije dogodilo. Christina je umrla, a njoj je svejedno. Mislim, uvijek je bila takva osoba. Nikada nije marila za druge ma koliko su joj ti ljudi bili dragi. To mi je jedna od njenih najgorih mana.
- Shvaćam te. Ni ja se najbolje ne slažem s Vanessom, no morala sam ju pozvati. Ona je dio našeg društva. Vrlo je vesela i zabavna. Šteta bi bila da ju nisam pozvala.

- Vanessa i ja nismo nimalo slične. Ona je luda i odvažna, a ja sam nekako… presramežljiva. Ponekad me to doista naljuti. Poželim biti drukčija, no takva sam. Teško se otvaram ljudima – sramežljivo je kazala.
- Shvaćam te Joy. I ja sam bila takva u osnovnoj školi, no već u srednjoj sam se totalno opustila. Probaj i ti. Nemoj gubiti vrijeme na gluposti. Uživaj u životu. - Alice, nakon onog s Viktorijom i Christinom nikada ništa više neće biti isto. Smrt Viktorije sam preboljela, no ne znam kako ću preboljeti to da Christinu nikada više neću vidjeti. Ne shvaćam zašto je Christina učinila samoubojstvo?
- Meni je isto dosta toga nejasno. Christina nije imala razloga da počini samoubojstvo. No ne može biti ništa drugo – govorila sam vrlo pažljivo.
- Da – tužno je rekla Joy buljeći prema prozoru s ozbiljnim izrazom na licu.
- Joy, bit će sve u redu. Samo moramo potražiti pomoć. Nakon toga ćemo svi pokušati zaboraviti ovaj događaj, no ovi ožiljci nikada neće biti izliječeni.
- U pravu si. Samo moramo biti jaki. Moramo se znati snositi s tim dok ne pronađemo pomoć. Glupo što nitko nije ponio mobitel.
- Aha. Ne mogu vjerovati da se nitko nije toga sjetio. Kako možeš ljetovati bez mobitela? To je totalno jadno. Sad smo u još većim problemima. Ne znam što ćemo. Moj mobitel uopće ne radi i prestar je – govorila je Joy.
- Snaći ćemo se već nekako. Sigurno postoji nekakva pomoć. Mora postojati. Joy, ti samo moraš biti jaka. Proživjela si već jednu smrt.
- No ovo je smrt Christine. To je puno gora stvar! Nitko ne zna zašto se ona ubila. Ja sam joj bila najbolja prijateljica, a tek sad spoznajem koliko sam ju malo poznavala. To me jako čudi. Uvijek mi je sve govorila. Nikada ne bih počinila samoubojstvo. To mi je sve nejasno.
Primijetila sam da nas Anthony iz prikrajka
- Anthony, što ti tu radiš? – pitala sam ga sva iznenađena njegovom pojavom.
- Htio sam vas pozvat na kupanje. Onda sam čuo vaš razgovor.
- Ti si nas prisluškivao? – iznenađeno ga upita Joy gledajući u njega ljuto.
- Ne nisam. Samo sam vas htio pozvati. Onda sam čuo vaš razgovor… – govorio je sporo i vrlo zabrinuto gledajući kakvaa će biti Joyina reakcija. - Anthony, ne moraš glumiti. Znam da si nas prisluškivao. Zašto to sada poričeš?! – bila je već pomalo ljutita
- Nisam vas prisluškivao! Što ti je Joy? Zašto si tako uznemirena?
- Ne laži Anthony! Znam da si nas prisluškivao! – sada je već vikala Joy.
- Joy i Anthony prestanite! Svađate se u najgoroj situaciju. Još nam samo to treba. Molim vas prestanite. Sada i vi počinjete. Smirite se – ljuto sam rekla.
Joy je sva ljuta otišla u prizemlje dok je Anthony krenuo za njom. Jako me začudila ovakva iznenada situacija. Zašto je Joy tako poludjela kada je vidjela da nas Anthony prisluškuje? Zašto? To me totalno zbunjavalo. Joy nikada nije bila toliko ljutita. Svi su znali da mrzi kada ju netko prisluškuje ili se miješa u tuđi razgovor, no nikada nisam mogla shvatiti da može biti toliko ljuta. Ovakva situacija me sve više zbunjavala. Nisam mogla prihvatiti da se sve pogoršava. Mislila sam da će ovo ljeto biti najbolje.
No prevarila sam se. Gadno sam se prevarila. Imala sam osjećaj da ovo ljeto nitko neće moći pokvariti i vrlo čudno je bilo to što se Christina ubila. Znala sam da nema razloga za to. No zašto je onda učinila samoubojstvo. Zašto? Zbog Viktorije, Adriane, rastanka od prijatelja? Tko bi to znao? Ta sva pitanja su me svakodnevno mučila. Nisu mi dala mira. Nisam mogla spavati. I dok sam razmišljala o Christina sjetila sam se njenog dnevnika. U njemu je bila napisana vrlo čudna rečenica koja je glasila: „Sada znam tko je učinio tu zastrašujuću stvar“. Odlučila sam potražiti dnevnik. Možda u njemu piše razlog zbog kojeg se Christina ubila. Možda. I zato sam trebala potražiti dnevnik koji bi mi mogao dati odgovore na sva nejasna pitanja. Na pitanja koja su me stalno pratila. Dnevnik sam našla na krevetu. Vjerojatno ga je Christina spremila negdje drugdje. Nikada ne bi dnevnik ostavila na krevetu jer bi postojale velike mogućnosti da ga netko vidi. Pažljivo sam otišla u Christininu sobu i primijetila da onamo nema Joy. Sjetila sam se da je brzo odjurila u prizemlje dok je shvatila da nas Anthony prisluškuje. Zašto je bila tako ljuta? – i dalje sam se pitala. Koji je razlog tome?
Vrlo pažljivo sam ušla u Christininu sobu još jedanput pogledavši ima li koga na hodniku, ali nikoga nisam onamo zatekla. Radovala sam se jer je ovo bila idealna prilika da saznam što se uistinu dogodilo s Christinom. Brzo sam zatvorila vrata sobe i počela tražiti dnevnik. Za svaki slučaj sam pretražila čitav krevet, no onamo nisam pronašla dnevnik. Nije bilo ni čudo, jer ga Christina vjerojatno onamo ne bih ostavila. Otvorila sam police od Christine i nastavila tražiti dnevnik. Sve sam razbacala, no nije me bilo briga. I dalje nisam uspjela pronaći dnevnik. Pregledala sam i Joyinu policu, iako je bila mala vjerojatnost da će se onamo nalaziti Christinin dnevnik. Nakon što sam primijetila da nitko ne dolazi, otvorila sam ormar i ljuto pregladavala je li netko onamo ostavio dnevnik. No i onamo nije bilo dnevnika.
Odjednom mi je sinula pomisao od koje sam se zgrozila.
Dnevnik je nestao – shvatila sam.

18.01.2009. u 19:49 | 125 Komentara | Print | # | ^

Poglavlje 10/11



Poglavlje 10:
Stajala sam na mjestu ne pomaknuvši se. Bojala sam se
otvoriti pismo. James je primijetio moju reakciju pa me upitao:
- Alice, što ti je? Zašto si tako uzrujana? – zabrinuto me pitao pojurivši prema meni.
- Ovo... na stolu... – mucala sam – To je pismo od Christine.
- Zaista? – znatiželjno će James pružeći ruke prema pismu.
Pogledao je pismo i otvorio ga.
- To je stvarno pismo od Christine. Ne mogu vjerovati – kaže James.
Nisam ni primijetila da su se svi okupili oko nas. Vjerojatno ih je Brooke
pozvala – pomislila sam.
- Brooke nas je pozvala – kazala je ozbiljno Vanessa. – Što je bilo?
- Izgleda da smo našli nekakvo pismo od Christine – kazao je James.
- Kakvo pismo? O čemu ti govoriš? – odjednom upita Vanessa.
- Oproštajno pismo – nakon dugog vremena kaže zaprepašteni James nakon što je pročitao pismo.
- Ne mogu vjerovati da se Christina ubila – kaže.
- Što je tebi? Kako to misliš ubila? – upitam Jamesa.
- Slušajte svi. Ovo je Christina napisala prije nego što je učinila samoubojstvo.

Dragi prijatelji. Žao mi je što sam ovo morala napraviti, ali bilo je prebolno da bih izdržala. Sve je sa mnom bilo u redu. Tako se barem vama činilo. No previše sam u životu propatila. Nakon prekida s Tomom zbog Adriane izgubila sam vjeru u ljude, no pokušala sam se opet vratiti starima navikama. Smijala sam se, zabavljala i družila sa svima. No kada je
Viktorija umrla bila sam u šoku. Viktorija mi je bila najbolja prijateljica i njena smrt me duboko pogodila. Svi ste se ubrzo oporavili, no moje rane nikada nisu bile izliječene. Izgubila sam najbolju prijateljicu koju sam silno voljela. Svi ste mislili da je sa mnom sve u redu no griješili ste. Svakog dana bol je postajala sve veća i veća, Viktorija mi se stalno pojavljivala u snovima, svakog trenutka sam ju vidjela. Odjednom sam shvatila da više ne mogu živjeti bez nje. Zbog toga sam joj se odlučila pridružiti. Pridružiti zauvijek. Sada vjerojatno plačete i tugujete no morala sam to učiniti. Bol je bila previše velika da bih to izdražala.
Žao mi je.
Vaša Christina.
-
O Bože – tiho promrmlja Vanessa. – Ona je učinila samoubojstvo.
Ovo je strašno.
Svi su dugo šutili i gledali u Christinino pismo. Nitko nije mogao podnijeti
smrt Christine. Svima je pokoja suza pala niz lice. Nakon nekoliko minuta, iako mi se činilo da je prošlo nekoliko sati.
Vanessa je rekla:
- Slušajte me. Christina je učinila samoubojstvo. Znam da vam je svima žao zbog nje. I meni je također žao, no ovo nam je zadnja godina druženja. Opet nam nešto kvari druženje. Ne želim da ovo bude kao i s Viktorijom. Pokušajmo sve to zaboraviti.
- Molim, što je tebi?! – viknula je uznemirena Joy. – Umrla mi je prijateljica, a ti želiš da sve to samo zaboravimo. Vanessa ti si luda. Što je tebi?
- U pravu je – tiho potvrdi Anthony. – Nismo znali da si i u takvim situacijama bezosjećajna. Moraš se pribrati. Christina je umrla. Ne tražimo zabavu, već pomoć.
- Je li netko od vas ponio mobitel? – pitao je James. – Moramo nazvati policiju da dođe po Christinu.
- Nisam – rekla je Joy.
- Niti ja – potvrdila sam. – Mobitel mi se pokvario, a nisam ga sada htjela
kupovati jer bi to bilo zaista glupo pogotovo jer je sada ljeto.
- Kvragu – kaže Vanessa. – Mislila sam da mi mobitel neće trebati. Nisam ga uzela.
- A Anthony ti? – pitala sam svog prijatelja koji je bio veoma zamišljen i
uznemiren.
- Što? Što si me pitala?
- Jesi li uzeo mobitel?
- Nisam, bio sam veoma povrijeđen nakon onog s majkom i nisam htio da me stalno netko zove. To bih mi bilo nepodnošljivo.
- Pa kako to? Valjda je netko trebao ponijesti prokleti mobitel – rekla je Joy u suzama.
- Ja sam mislila da nam neće trebati. Mislim, na ljetovanju smo. Moramo se odmoriti od mobitela – kaže Vanessa.
- Odjednom sam čula kako se odjednom nešto zastreslo. Trznula sam tijelom pa me James zagrlio.
- To je samo oluja, ne brini – rekao je. – Proći će to.
- Otkud sada oluja? Maloprije smo se kupali. Ovo je zaista grozno – rekla je Joy.
- Da, zaista je grozno. Tek smo došli na ljetovanje, a odmah se počinju događati loše stvari – rekla sam ispuštajući suzu. Nisam mogla prestati misliti na Christinu. Nisam mogla prestati misliti zašto se ubila? Zašto? Zato što se htjela pridružiti Viktoriji? No ovih je dana sve bilo u redu. Normalno se ponašala. Ili možda nije? Možda ju je nešto uznemiravalo, no nije nam to htjela povijeriti. Možda si je zbog toga oduzela život. Ili zbog Toma. Kada ju je prevario više ga nisam susrela. Tom je bio veoma zgodan dečko. Imao je savršenu crnu kosu i odlično mišićavo tijelo. Bio je visok i bavio se košarkom. Mnoge djevojke su se ozbiljno zanimale za njega, no on s nijednom nije htio ništa ozbiljno. Bio je poznat jer jer su sve djevojke htjele izaći s njim, ali njega to nije zanimalo... No kada je upoznao Christinu sve se promijenilo. Christina je mnogo vremena provodila s njime, a Tom se znatno promijenio. Više nije bio lomitelj ženskih
srca već je postao pristojan dečko. Kada se pojavila Adriana počeo je griješiti. Ona je svaki dan dolazila gledati njegov trening i zavodila ga. To je radila jer je mrzila Christinu. Uvijek kada bih susrela Adrianu pored Toma bila je sređena. Mnogi dečki su se zanimali za nju. Imala je dugu smeđu ravnu kosu, bila je vitka, visoka i bavila se manekenstvom. Tom više nije mogao odoljeti Adriani pa je prevario Christinu.
Možda se zbog toga Christina ubila. No nitko od nas neće nikada znati zašto je počinila samoubojstvo – shvatila sam.
- Alice, što ti je? – pitao me Anthony.
- Kako to misliš što mi je? Samo razmišljam.
- O čemu? – upitao me tajanstveno.
- O samoubojstvu Christine – rekla sam bez imalo straha što mu govorim o čemu razmišljam.
- Dobro. Mislim da će ovo ljeto biti „ludo“.
- Što je tebi? Zašto govoriš da će ljeto biti ludo. Ovo nema veze s ludosti.
Christina si je oduzela život. To nije nimalo ludo – rekla sam s ljutnjom u glasu.
Anthony se ponašao kao da se ništa nije dogodilo. Bio je ozbiljan i ljutit, u isto vrijeme što me uplašilo. Nikada ga nisam vidjela tako uplašenog. Vjerojatno je mislio na majku. Doživio je još jednu smrt. To je sigurno grozna stvar – pomislila sam. Christinina smrt za mene je bila previše. Ne bih mogla podnijeti još jednu smrt. Ne bih mogla. Razmišljajući o Christini također sam gledala ljude koji me okružuju. Vanessa je u kutu promatrala sve nas. Joy se smirila i čitala novine, no još sam vidjela suze koje kao da su se urezale u njeno lice. James i Brooke su razgovarali, no i ujedno gledali tv. Samo je Anthony gledao u pod i bio uznemiren. Odjednom sam primijetila čudnu stvar.
Shvatila sam da Michael nedostaje.

Poglavlje 11:



Poglavlje 11:
Gdje je Michael? – bila je moja prva misao. Gdje bi mogao biti?
Uostalom zašto on nije s nama? – bila su pitanja koja su me u tom trenutku neprestano mučila. Odjednom sam shvatila zašto Michael nedostaje. Zbog ozbiljnih tema. Mrzi takve stvari. Uvijek kada netko spomene nešto ozbiljno otiđe. Nitko ne zna zašto. Do trenutka kada netko ne spomene nekakvu ozbiljnu temu je sretan, no poslije svi pokušavamo shvatiti što se s njime dogodilo.
- Michael nedostaje! – odjednom sam povikala.
- Alice, što je tebi? Zašto si tako uzrujana? – rekla je Vanessa sva zabrinuta.
- Zašto sam uzrujana? Uvijek kada je nešto ozbiljno Michael nestane. Kako ne bih bila ozbiljna? Ponaša se kretenski.
- To je istina, no ne trebaš se zbog toga brinuti. Sve će biti u redu.
- Ne, neće! Christina je umrla, a vi mislite da će sve biti u redu! Stvarno ste poludjeli! – ljuto sam vikala plakajući.
- I mi se brinemo i tužni smo, no moramo to preboljeti – kaže ozbiljno Vanessa.
- Zašto ti uvijek moraš biti tako bezosjećajna?! Ne trebaš uvijek biti gospođica Savršena. Ponekad pokaži i svoju osjećajnu stranu – nadodala je Brooke.
- Što vi mislite o meni? Mislite da me ne boli što je Christina umrla? Pa vi ste ludi. Itekako me boli. No ja sam osoba koja to ne pokazujem – govorila je Vanessa.
Nakon kratke svađe je otišla na kat. Svi su šutili, a ja sam razmišljala o
Michaelu. Zašto uvijek mora nestajati kada se nešto ozbiljno događa?
Zašto? To su pitanja koja će me još dugo mučiti, a nikada neću naći odgovore na njih. Ponekad mi je išlo na živce Michaelovo veselje zato jer se nikada nije ponašao ozbiljno.
- Što vi kažete na to? – upitao nas je James. – Stvarno me uzrujava ova situacija. Prvo je Christina umrla, a onda se još svađate – rekao je James gledajući u mene.
- Oprostite – ispričala sam se svojoj okolini. – Žao mi je što smo se svađale u ovakvom nezgodnom trenutku, no stvarno me zabrinjava to s Michaelom.
- I mene. Ne mogu shvatiti da čovjek može biti tako neozbiljan – tiho kaže
Anthony gledajući u mene vrlo zabrinuto.
- Što je njemu? Uvijek me zanimalo zašto uvijek biježi od problema. Već je od početka srednje škole bježao od ozbiljnosti – rekla je Joy.
- Moramo razgovarati s njim o tome. Jednostavno se ne može tako ponašati – tiho reče Brooke.
- Pokušat ću razgovarati s njim. Moram riješiti taj problem – kazala sam.
Odjednom je netko otvorio vrata. Bio je to Michael. Sav uznemiren i preplašen je odjurio na kat ne pozdravivši nas.
- Stvarno je čudan – promrmlja Joy. – Stvarno čudan.
Nakon jednog sata Vanessa se spustila u prizemlje. Nije htjela razgovarat s nama. Činilo mi se da je bila previše ljuta. Sve optužbe koje su bile upućene na nju su je duboko povrijedile. Shvatih da sam učinila pogrešku. Nisam se trebala tako odnositi prema njoj. Vjerojatno neće htjeti progovoriti sa mnom ni riječi.
Kada bude prilike ispričat ću joj se – napokon odlučim.
Napravila sam večeru. Na stol sam servirala razne namaze, mliječne proizvode i cornflakes. Nije mi se dalo priređivati nekakvu raskošnu večeru. Jednostavno je bilo previše što je Christina umrla, no najgore je ipak bilo što nismo mogli naći pomoć. Nitko od nas nije imao mobitel, a vrijeme se pogoršalo pa nikako nismo mogli otići s jezero. To je bilo zaista grozno. Zašto se to baš nama događa?Baš u ovom trenutku. To se zove nesreća. Svatko od nas je gledao u ono što je jeo i šutio. To mi je prilično išlo na živce. Mislila sam da će ovo ljeto biti savršeno, no prevarila sam se. Jako sam se prevarila. Odlučila sam razbiti tu tišinu pa sam počela razgovor.
- Što ćemo sutra raditi? Vjerojatno bi trebali negdje staviti Christinu.
Nakon toga bi se mogli barem nekako oraspoložiti – tužno sam rekla.
- Mogli bi – prva se odazvala Vanessa. – Dosta mi je da se stalno dosađivamo. Ova smrt je grozna, no ne smijemo zbog toga pokvariti našu zadnju godinu – rekla je bezosjećajno Vanessa.
Vidjela reakciju Joy koja je bila ljutita zbog Vanessine izjave. Namignula sam Joy u namjeri da ju razveselim. Bilo mi je žao gledati Joy kako se boji
suprostaviti Vanessi. Mnoge su joj se djevojke bojale suprostaviti. Mi smo bili jedini ljudi koji su se odlično družili s Vanessom. Pred nama se mogla potpuno opustiti. To joj je mnogo pomoglo. Neke djevojke su joj se vrlo ulizivale samo da bi mogle dospjeti u njeno društvo, no to im nikada nije uspijevalo. Vanessa je znala dobro prepoznati tko joj je pravi prijatelj, a tko ne.Vanessa je vrlo pametna cura – pomislih. Nikada ne bi povjerovala lažima i ulizivanju drugih djevojaka.
- Moramo sve to preboljeti, no ovo će boliti još jako dugo. Isto se to dogodilo i s Viktorijom – rekao je James.
- Istina – tiho je prošaptao Anthony. No Viktoriju je netko vjerojatno ubio –
nadodao je Anthony.
- Moramo se normalno ponašati. Ne želim ovo ljeto provesti plačući. Boli me što je Christina umrla, no nećemo zbog toga upropastiti praznike. Ovo nam je zadnja godina druženja. Nakon nje se više nećemo vidjeti i zato moramo biti sretni i veseli – rekla je Vanessa sve u jednom dahu.
- Vanessa je u pravu. Moramo to preboljeti ili će nam zauvijek ostati taj događaj u sjećanju – počela sam ju branitu ni sama ne znajući zašto.
- Od sutra će sve biti po starome. Neće se događati nikakve čudne stvari kao ovih dana – rekla je Vanessa nasmješivši se.
Svi su se složili s njom pa smo u miru večerali. Michael se još nije pojavio. To nas je sve zbunjavalo, no nismo se previše brinuli. Primijetila sam da Joy ljutito gleda Vanessu. Njih dvoje se nikada nisu previše družile. Vanessu je živcirala Joyina povučenost, ali su se počele družiti prije nekoliko dana jer je Joy odlučila biti veselija. Joy je mrzila Vanessinu neozbiljnu i bezosjećajnu stranu. Nikada nije mogla shvatiti kako netko može biti takav.
- Gdje je Michael? – odjednom je upitao James. – Nema ga već sat vremena.
- Ne znam – prva sam odgovorila na njegovo pitanje. – Čudno da se ne
pojavljuje tako dugo.
- Da – rekao je Anthony.
Vanessa je dodala: - Pustite Michaela. Umoran je od svih događaja koji su se dogodili. Zašto ste tako zabrinuti za njega? Michael će biti u redu. Znam to.
- Kako ne bi bili zabrinuti? Stalno se ponaša kao da nas ne poznaje! – viknula je već pomalo ljutita Joy.
Svi smo šutili ne znajući što da kažemo. Michael je bio vrlo drag dečko, ali se ponaša onako kako ne bi trebao.
- Joy, prestani osuđivati Michaela. Ti ne znaš kakav je on. Ne budi dosadna - naposljetku kaže Vanessa.
Joy je tužno pogledala u pod shvativši da je pogriješila s vikom i da se ne treba prepirati s Vanessom. Svi smo odlučili otići spavati ne brinući se gdje je Michael. Brzo sam zaspala pokušavajući ne misliti o Christini, iako je to bilo nemoguće...

Ujutro smo se svi digli o doručkovali, no jedino se Michael nije pojavio.
Nismo pričali jer su i dalje ostali „ožiljci“ od jučer. Gledala sam u prijatelje koji su izgledali veoma zamišljeno i ozbiljno.
Napokon smo odlučili otići na kupanje. Vanessa je izgledala kao da se ništa nije dogodilo. Sredila se kao da ide snimati nekakvu modnu reklamu. To je zaista bilo previše – shvatila sam. Još se mora i sređivati. Michael se još nije pojavio. Malo sam se zabrinula jer sam se bojala da nije negdje nestao. Joy je ušla u vodu, no ubrzo je izišla. Brooke i Anthony su vrlo ozbiljno razgovarali, a dobro se vidjelo da su tužni. Primijetila sam su se James i Vanessa udaljili od nas. Otišli su u šetnju. Shvatila sam da sve počinje biti kao prije. Ušla sam i vodu i iznenadila se koliko je bila hladna, no to mi nije pokvarilo raspoloženje. Bila sam sretna jer su i drugi bili. Otplivala sam udaljivši se od ostalih. Trebala mi je samoća.
Dosta mi je svega ovoga – pomislih. Samo smo ovdje dva dana, a već počinju problemi. Mora sve biti kao prije. Ne želim da nam se ovo ljeto upropasti zbog svađa. Vratila sam se do svojih prijatelja i primijetila da se Michael još nije pojavio. Naposljetku sam ga odlučila potražiti. Popela sam se na kat i pretražila sve sobe, no nigdje ga nisam našla. Odlučila sam ući u Christininu sobu ni sama ne znajući zašto.
Odjednom mi je za oko zapeo njen dnevnik koji je bio na krevetu.
Odmah mi je palo na pamet da bih u njenom dnevniku mogla saznati malo više o njezinom samoubojstvu. To je bila idealna prilika za mene pa sam ga odlučila ga otvoriti. Listala sam dok nisam došla do jučerašnjeg datuma. U njenom dnevniku sam pročitala rečenice koje su me veoma, veoma zbunile.
Rečenice su glasile:
„Ne mogu vjerovati. Napokon znam tko je učinio takvu stravičnu stvar“!




Nadam se da ste uživali .... = )











11.01.2009. u 14:44 | 172 Komentara | Print | # | ^

Poglavlje 7/ Poglavlje 8

Evo da prvo objasnim zašto pišem dva poglavlja odjedanput. Mislim da ćete čitati sto godina ako objavljujem jedno poglavlje, pa od sada pišem dva poglavlja u jednome. Ako vam je to predugo samo javite u komentarima.
Znam da neće biti uzbudljivo kao prije, ali barem ćete prije pročitati i knjiga će prije biti gotova.


Poglavlje 8:
- Christina – tiho sam ju dozvala.
- Alice, što ti radiš ovdje? – bila je zaprepaštena mojom pojavom.
- To bih ja mogla pitati tebe. Zašto si ovdje sama?
- Morala sam rasčistiti misli. Ono s Viktorijom me zaista iživciralo. Samo sam htjela razmišljati o tome. Ništa drugo – uznemireno je govorila.
- Christina je zvučila kao da mi nešto skriva. Ne znam što, no sigurno mi je nešto skrivala. To se moglo čuti po njenom tonu glasa.
- Christina, je li mi ti nešto tajiš?
- Zašto misliš da ti nešto tajim? Sve je u redu. Samo sam vani jer razmišljam o Viktoriji.
- Ok. Ja ću sada ići spavati – rekla sam joj.
- Alice, ostat ću još vani. Treba mi samoća. Nakon ovoga večeras stvarno mi treba.
- Sasvim u redu.
- Možda me ujutro neće biti. Dignut ću se rano i otići u šetnju. Trebam
razmišljati.
- Dobro. Laku noć Christina.
- Laku noć Alice. Vidimo se – bile su njene zadnje riječi.

- Spavalico, budi se – viknula je Vanessa.
- Pusti me, jučer sam kasno zaspala – pospano sam kazala.
- Ma daj. Nisam ti ja kriva. Svi su se već probudili osim tebe. 'Ajde, što čekaš?
- Molim te daj mi još dvadeset minuta – molila sam ju.
- Ok. Ali onda dođi. Svi zajedno idemo na kupanje.
Nakon dvadeset minuta sam se digla i obukla. Odlučila sam se za plavu kratku haljinu i bijele japanke.
- Dobro jutro – pozdravila sam prijatelje.
- Dobro jutro – tiho je rekao Anthony gledajući u Joy.
Izgleda da se Anthony zanima za Joy – pomislila sam iako je on čitavo vrijeme govorio kako to nije istina.
- Mi smo već jeli. Idemo van. Čekamo te – rekla je Brooke.
- Ok – pospano sam rekla.
- Alice, jesi li vidjela Christinu? – pitao me Anthony.
- Rekla je da će biti u šetnji. Mora raščistiti misli. Mislim da će se malo duže zadržati. Možemo na plivanje bez nje – kazala sam.
- Dobro, čekamo te – rekla je Vanessa izlazeći iz kuće.
Jela sam u tišini. Iz vana su se čuli samo razgovori mojih prijatelja. Trebala mi je samoća. Još uvijek su mi odzvanjavale riječi : „Nemogu vjerovati. Sada znam tko je to učinio“.
Što je to značilo? Što je netko učinio, a da je to zaprepastilo Christinu? Što to?
- 'Ajde dođi! – glasno me dozvala Brooke ulazivši u kuću.
- Evo me – vikala sam s kata oblačeći kupaći kostim. Kupaći kostim kupila sam u vrlo modernom dućanu. Bio je crni s bijelim točkicama. Kupila sam ga zajedno s Vanessom. Vanessa je pratila modu pa nisam mogla pogriješiti. Spustila sam se u prizemlje.
Opa – viknula je Vanessa, - super izgledaš.
- Hvala Vanessa.
James me pogledao od glave do pete, a Brooke je samo zakolutala očima. Bilo joj je dosta mog' sređivanja, no i ona je izgledala kao da ide na modnu pistu.
- Alice izgledaš sjajno – rekao mi je Anthony kada su se svi udaljili.
- Hvala na komplimentu – sramežljivo sam dodala.
Izašli smo van, a Michael je bio ljut jer nitko ne hvali Vanessu pa je rekao:
- Vanessa odlično izgledaš. Jesi li se ikada bavila manekenstvom?
- Znam da odlično izgledam. Ne bavim se manekenstvom, samo sam rođena s takvim izgledom. Brooke je ponovno zakolutala očima jer joj je bilo dosta Vanessinog hvaljenja. Joy i Anthony su zajedno pričali i smijali se. Primijetilo se daj je Joy zaljubljena u Anthonya. Samo što mu to mora pokazati. Bilo je nesigurna u sebe, no obećala je da će se ovo ljeto promijeniti. Najviše zbog obećanja meni, ali i zbog svih ostalih.
- Hoćemo se utrkivati u vodi? – pitala me Joy.
- Kako to misliš? – nije mi bilo jasno na što misli.
- Pa tko dođe najdalje, pobjednik je. A gubitnik mora skuhati ručak.
- Ma daj – suprostavila se Vanessa. – Nisam dobra plivaćica, a još manje
kuharica.
- Takav je dogovor – rekla je Joy. – Tko se slaže sa mnom?
Svi su digli ruke osim Vanesse. Nije joj bilo drago natjecat' se u vodi. Uvijek je bila za plivanje i nisam mogla shvatiti zašto laže da nije dobra plivačica. No ipak se odlučila natjecati jer su svi bili za to.
- Gdje je Christina? – pitala me Joy ulazeći u vodu.
- U šetnji je, rekla sam vam.
- Aha, oprosti zaboravila sam.
- Ok – ozbiljno sam promrmljala.
Svi smo stali na svoja mjesta i krenuli. Najbrža je bila Joy. Nije ni čudno jer se tri godine bavila plivanjem. Od dečkiju je nabrži bio Michael. James se trudio da ga prestigne, no nije uspijelo. Nakon utrke je za gubitnicu bila proglašena Brooke. Ljutila se jer je morala kuhati. Svi smo ušli u kuću i upalili tv. Na televiziji smo gledali seriju One tree hill. Svi smo ju voljeli gledati.
- Kako je Lucas zgodan – rekla je Vanessa. – I Nathan također.
- A tek Brooke. To je komad – dodao je Michael.
- Mislim da je Michael ljubomoran što Vanessa govori da su dečki iz serije
zgodni – šapnula sam Jamesu.
- Da i ja tako mislim. Michael stalno zavodi Vanessu. To je tako očito. Čak se i ne može ni smiriti ako Vanessa kaže da su neke „budale“ s televizije zgodni.
- Danas je zadnja epizoda Tree Hilla – rekla je Joy. – Baš šteta. Podsjećaju me na nas. Proživljavaju zadnji dan nakon četiri godine druženja. Baš kao i mi.
- Da, u pravu si – potvrdila sam njezino mišljenje.
Brooke je pogledavala na tv dok je ljutito pekla. Odlučila nam je ispeći
palačinke. Svi smo se smijali njenoj ljutnji, no ona je i dalje bila ozbiljna.
- Nešto s njom nije u redu – rekla sam Jamesu. – Odmah se naljuti ako mora nešto skuhati. Otkada je ona postala tako uvredljiva?
- I Vanessa je čudna – dodao je James. – Nije htjela plivati. Obožava plivanje, a odjednom se suprostavi tome.
- Uopće nije bila zadnja – nadodala sam.
- Da, a zvučila je kao da će se ubiti ako idemo plivat'.
- Ma znaš nju James. Uvijek mora biti posebna. Ako svi nešto žele ona se odmah suprostavi. Pusti ju, možda je živćana zbog onog jučer. Mislim na
Christinu. Posebno se izderala na Vanessu. To ju je jako naljutilo.
- Da, tako je – složio se sa mnom.
- Već je tri sata, gdje je Christina? – tiho je pitao Anthony.
- I ja se to pitam – rekla je Brooke.
- Trebali bi ju potražiti – dala sam savjet s kojim su se svi složili.
- 'Ajmo – rekla je uznemirena Joy.
Izašli smo van, a James je rekao: - Michael i Vanessa vi odite do one udaljene šume, ja ću ići s vama.
- Ok – potvrdila je Vanessa.
- Brooke i Joy, vi možete pokušati pronaći Christinu oko kuće.
- Dobro – kazala je Brooke.
- Ja ću ići s Anthonyem oko jezera – rekla sam.
- Ok – dodao je James.
Svi su pošli svojim putem, a ja i Anthony smo krenuli tražiti Christinu oko
jezera.
- Što misliš gdje je Christina?
- Mislim da je u šumi. Jučer mi je rekla da će otići u šetnju, no nisam znala da šetnja traje toliko dugo. Jučer je bila uznemirena. Možda joj samo treba samoća. Anthony je samo kimnuo glavom. On i ja nismo mnogo razgovarali. Činio mi se veoma uznemirenim što nema Christine. Ili je to možda bilo zbog nečeg drugog? Cijelo vrijeme je gledao u moje lice koje je također bilo veoma uznemireno jer se Christina nije dugo vraćala. Jučer mi je rekla da se ujutro neće pojavljivati, ali uopće nije spominjala da će to trajati tako dugo. Mogla nam je barem reći u koliko će se sati vratiti jer ovako ne znamo apsolutno ništa. Ujutro ju ni nisam vidjela. Vjerojatno je otišla vrlo rano u šetnju – pomislih. Obišli smo cijeli krug oko jezera, no nismo ju našli. Odjednom sam vidjela nekakvu stvar koja pluta po jezeru. Na početku mi se činilo da je to samo drvena daska no spazila sam da sam u krivu. Približila sam se da bih vidjela što je to.
Okrenula sam nečije tijelo i ugledala mrtvu Christinu koja je plutala na jezeru!




Poglavlje 9:
- Ne mogu vjerovati! – vikala sam gledajući kako Christina bespomoćno pluta u vodi.
- Neee! Ne mogu vjerovati! Zaista ne mogu vjerovati – vikala sam misleći da ću se onesvijestiti od šoka kojeg sam doživjela.
- Bože – tiho je promrmljao Anthony također u zaprepaštenju.
- Tko joj je to učinio?! Tko ju je ubio?! – vikala sam plakajući.
- Alice, smiri se – rekao je Anthony zagrlivši me – Moraš se smiriti.
- Kako da se smirim? Ne mogu. Christina je ubijena! – plačući sam govorila. Odjednom su se svi stvorili oko mene. Svi. James, Michael, Vanessa, Brooke i Joy. Gledali su u vodu zaprepašteni onime što vide. Anthony me prestao grliti jer ga je James otjerao.
- Alice sve će biti u redu – govorio mi je James nježno. – I ja ne mogu vjerovati.
- Kako će biti u redu? Kako?! Christina je mrtva! Ništa neće biti u redu!
- Vidjela sam kako je Joy počela plakati, no i Brooke.
- Tko joj je to učinio? – vikala je Christinina najbolja prijateljica. – Tko?
Sada sam ostala bez najbolje prijateljice. Zašto se to meni događa? Tko ju je ubio? – bila je puna pitanja.
Joy je te riječi govorila s toliko mržnje. Kao da je znala tko je ubojica.
- Tko ju je ubio? Neka mi netko odgovori ili ću zaista nekoga ubiti! Tko joj je ovo učinio? Tko?! – vikala je i dalje nas gledajući s mržnjom.
- Joy, smiri se – rekao joj je Anthony. – Saznat ćemo tko joj je to učinio.
- Ne mogu se smiriti! Kako možete biti takvi? Christina je ubijena! Ubijena!!! Joy je počela još jače plakati pa ju je Anthony odveo u kuću.
- Mora malo prileći – rekao je. – U šoku je.
Anthony i Joy su se polako udaljavali no i dalje su se čuli Joyini jecaji.
- Tko joj je ovo učinio? – tiho je promrmljala Brooke. – Kako je ovo netko mogao učiniti? Zašto?
Brooke je plakala pa smo zajedno otišle u vikendicu. Dečki su izvadili Christinu iz vode.
- Kako se to moglo dogoditi? – pitala me Brooke plačući.
- Ne znam. Sve je s njom bilo u redu. Zaista ne znam. Ponašala se sasvim u redu - rekla sam brišeći suze.
- Nije spominjala magiju – govorila je Brooke i dalje plakajući.
Svi smo se vratili u vikendicu, no ja sam se stalno okretala gledajući Christinino mrtvo tijelo. Zaista nisam mogla vjerovati...
Ubrzo se Anthony vratio. Sišao je u prizemlje i rekao:
- Joy je u komi. Ne može vjerovati što se dogodilo. Nemojte je uznemiravati. Anthony je bio ozbiljan i ubrzo napustio kuću.
- Zašto se tako ponaša? – pitala me Vanessa.
- Ne znam. Mislim da je u šoku zbog Christine – tiho odgovorim.
- Onda ne bi bio tako ozbiljan. On zna zašto je Christina umrla! – viknula je iznenada Vanessa.
- Vanessa, što ti je? Anthony je tužan kao i svi ostali. Svi smo voljeli Christinu.
Zašto bi Anthony išta znao? – govorila je Brooke brišući suze.
- Uostalom Anthony proživljava dva tragična ubojstva. Umrla mu je i majka.
- U pravu si – kazala je ozbiljno Vanessa ne pokazivajući ikakve emocije.
Uvijek me čudilo što Vanessa nikada nije pokazivala tugu. Stalno je bila dobre volje. No ipak se dogodila smrt. Svi su se čudili što je uvijek vesela.
To je stalno ljutilo Christinu. Voljela je da budemo ozbiljni u situacijama u
kojima bih trebali. Svi smo to radili osim Vanesse. Ona je bila posebna. Vanessa je rekla da mora prileći i otišla u svoju sobu. Uskoro su Michael i James ušli u kuću uznemireni.
- Moramo pozvati policiju – rekao je James.
Michael se brzo udaljio od nas i otišao na kat.
- Što mu je? – pitao je James Brooke.
- Znaš kakav je – odgovorila je ona i dalje plačući. – Kada je nešto ozbiljno
uvijek pobjegne. Nikada neću shvatiti što mu je.
- Nitko nikada neće shvatiti što mu je – rekla sam. – Očito se nikome ne želi povijeriti. Ta će tajna zauvijek ostati nerješena.
James je šutio i gledao u pod. Bio je uznemiren. Nije micao pogled s poda. Nastala je „grobna“ tišina. Mislila sam o smrti Christine. Bila je odlična djevojka. Svi su je voljeli. Mnogi dečki su se zanimali za nju, no ona nije htjela imati ništa s njima. U trećem razredu morala se rastati od dečka kojeg je silno voljela. Shvatila je da ju vara s njenom polusestrom. Poludjela je kada je to čula. Nikada više nije htjela vjerovati ljudima. Posebno ju je pogodilo jer ju je dečko varao s njenom polusestrom. Nakon što su se njezini roditelji rastali ostala je s ocem. Rastava ju je vrlo uznemirila, ali bila je sretna jer će dobiti polusestru. Christina nije imala braću ni sestre. Oduvijek je htjela imati sestru. Onda joj se
to jednoga dana ostvarilo. Bila je sretna jer će živjeti sa svojom polusestrom Adrianom, ali i uznemirena. No Adriana nije djelila to mišljenje. Zbog preseljenja u novi kvart izgubila je prijatelja i dečka. Otkako je došla, Adriana nije podnosila Christinu. Adriana je činila sve kako bi joj napakostila no Christina toga nije bila svjesna. Znala je da joj Adriana nikada ne bi mogla ništa loše učiniti. No uslijedilo je najgore. Adriana je otela Christini dečka. Christina je bila duboko povrijeđena i tužna. Nakon toga nije htjela progovoriti ni jednu riječ s Adrianom. Adriana se naposljetku vratila svome domu i otada ju Christina više nije vidjela. Christina je i dalje bila sretna i vesela jer je ubrzo prebolila prekid. Svi koju su ju poznavali čudili su se njenoj životnoj snazi. Profesori iz škole su ju također voljeli. Bila je jedna od najboljih učenica u školi.
Obožavala je povijest. Uvijek je dobivala najviše ocjene. Prijatelji su joj se
divili. Joy je bila slična njoj. Također je bila odlična učenica. Christina je
obožavala vrijeme provoditi s Joy, kao i Joy s njom. Uvijek su se zajedno
smijale, zabavljale i šalile. Nakon što je umrla Viktorija Christina se znatno
promijenila. Više nije bila toliko vesela kao i prije. S nikime nije bila bliska
osim s Joy jer je s njom je uvijek mogla razgovarati o Viktoriji. Zbog nje se
počela baviti magijom. Viktoriju je oduvijek zanimala magija. Svi su se čudili zašto je toliko opsjednuta njome. Mnogi su se počeli brinuti jer se svaki njezin razgovor svodio na to. Nisam mogla više razmišljati jer me previše bolila Christinina smrt. Otišla sam se napiti vode. Krenula sam prema kuhinji. Odjednom mi je pogled skrenuo na bijeli papir koji je stajao na kuhinjskom stolu. Približila sam se stolu i našla pismo Christine...





04.01.2009. u 12:41 | 183 Komentara | Print | # | ^

Poglavlje 6:



Poglavlje 6 :
Prvi dio :

Okrenula sam se i čula glas koji se smije. Glas koji sam čula
bio je od Brooke.
- Što je tebi luđakinjo? – tiho, no i ljuto sam rekla.
- A što je tebi Alice? Samo se šalim, a ti se odmah ljutiš.
- Nije mi do šale. Nasmrt si me preplašila.
- To mi je i bio cilj – govorila je i dalje se smješeći.
- Vratit ću ti za ovo – prijetila sam joj.
- Uh, tresu mi se gaće – prošaptala je smijući se.
- Pazi da ti ne ispadnu – hladno sam dodala.
- Ha – ha – ozbiljno je rekla.
- Umorna sam. Laku noć – pozdravila sam ju ozbiljnim tonom.
- Laku noć... i ružni snovi – zlobno je rekla nasmješivši se.
Što je njoj? Sada je ona postala čudna. Diže se i namjerno me straši, a još se i
smije tome. Stvarno nije smiješna. Vjerojatno se previše opustila. Spustila sam se u boravak, legla, zagrlila Jamesa te slatko zaspala.

Digla sam se najranije. Bilo je oko šest sati. Već je sunce obasjavalo nad
prozorima. Izašla sam van i razvredrila se. Nebo je bilo predivno, plavo. Oblaci
kao da su se igrali po njemu. Sunce je obasjavalo čitavo jezerom. Jezero je
bilo mirno i čisto, baš poput suze. Uzela sam kupaći kostim i okupala se. Voda
je zaista topla – mislila sam. Osvježila sam se gledajući prekrasnu prirodu koja
me okružuje. Nisam mogla pogoditi bolje mjesto od ovoga – pomislila sam s smješkom na
licu.
- Dobro jutro ljepotice – rekao je nečiji glas prekinuvši me iz misli.
Iznenadila sam se shvativši da James stoji izad mene.
- Kako si spavala?
- Odlično, a ti?
- Super. Tvoji roditelji su stvarno pogodili što su ovdje napravili vikendicu.
- Znam – kazala sam sa smješkom.
- Što ti je? Primijetio sam da si izlazila sinoć.
- Nisam izlazila, nego sam samo sam išla u kupaonu.
- Aha – promrmljao je James.
James me nagovorio da se još jednom s njim okupam. Bilo nam je odlično.
Shvatila sam da su se svi digli pa sam otišla u kuću. Zajedno smo doručkovali.
Nakon doručka su Vanessa, Joy i Christina otišli na kupanje, a Anthony je rekao
da će još odspavati jer sinoć nije mogao zaspati. Brooke i James su gledali
rukometnu utakmicu na tv – u dok sam ja bila u sobi od Brooke i raspakirala joj
odjeću. Opazila sam kako me Michael s vrata promatra.
- Bok Michael – preplašeno sam rekla shvativši da me promatra oko minutu ili
dvije.
- Bok. Oprosti ako sam te prepao – kazao je nasmješivši se.
- Nema problema. Navikla sam na to.
- Stvarno? – iznenađeno me upitao.
- Da, na primjer jučer me Brooke prepala.
- Znaš ti nju – kazao je Michael.
- Nažalost – rekla sam, a Michael se nasmijao.
- Michael idemo u šetnju. Moram razgovarati s tobom – rekla sam te opazila da
je Michael iznenađen.
- Nema problema – ozbiljno je kazao.
Izašli smo van i udaljili se od ostalih. Kada smo se udaljili od ostalih započela
sam razgovor s Michaelom.
- Michael nešto me zabrinjava – sramežljivo sam govorila.
- Što?
- Ima veze s tobom. Ne znam bi li bilo pametno da ti kažem.
- Meni sve možeš reći, znaš kakav sam. Uvijek sam sretan i za šalu – veseo je
kazao.
Osim kada je nešto ozbiljno u pitanju – pomislila sam.
- Ok. Reći ću ti. Jučer kada sam se sunčala pitao si me da ti dodam ručnik.
Uzela sam ručnik i vidjela da imaš nož. To me veoma začudilo.
- Ma to nije ni najmanji problem. Zašto se čudiš. Svi koji idu na kampiranje,
odnosno ljetovanje nose takve stvari.
- Ali zašto ti treba nož?
- Zašto mi treba? Pa valjda za hvatanje riba ili tako nešto. Za što si ti mislila da mi treba. Da nekoga napadnem. Ma daj, došli smo se ovdje zabaviti, a ne ubijati.
- U pravu si. Malo sam zabrinuta. To me sve zbunjuje – tiho sam promrmljala.
- Što te zbunjuje?
- Jedva sam čekala da dođe ovaj dan, a sada se osjećam sasvim glupo. Brinem se
zbog Anthonya. Razgovarala sam s njim i činio mi se u redu, no ipak mu je
umrla majka. Samo želim da se svi zabave.
- Ali Alice, zabavljaju se. Svima je super ovdje. Jučer je sve bilo odlično pa će
bit i danas.
- Vjerujem. No zabrinjava me i Christina. Stalno spominje onu smrt. Zbog toga
se osjećam neugodno. Htjela bih da to prestane Michael.
- Svi bi to željeli, no Christina će o tome govoriti zauvijek. Sve dok bude živa.
Zauvijek će joj taj događaj ostati u sjećanju.
- Istina, ne možemo joj u tome pomoći. Viktorija joj je bila najbolja prijateljica.
- Alice, nije samo Christina povrijeđena. Jučer sam vidio i Joy kako skriva suze.
Joy je osjećajna. Nije ih mogla sakriti pa sam sve shvatio – govorio je Michael
vrlo ozbiljno.
- Da, tako je.
- Bilo bi bolje da se vratimo. Previše smo se udaljili.
- Ok – rekao je Michael – vratimo se.


Oko podneva smo se odlučili zabaviti. Michael je predložio da se prisjetimo
dana u osnovnoj školi pa smo zaigrali bocu istine.
Svi su se složili. Vanessa je donijela bocu i svi smo sjeli.
- Na 'kome zastane boca mora poljubiti Jamesa – rekla je Joy.
- Ma da, možeš misliti. Naravno, osim Alice – suprostavio se.
- Igra je odlična. Nemoj sada ti sve kvariti – rekla je Joy.
- Nema šanse – i dalje se suprostavljao James.
- James, u redu je. Neće ništa biti ako te netko poljubi – ohrabrila sam ga.
- U redu onda – sramežljivo je promrmljao.
Vrtenje boce prepustili smo Anthonyu budući da nam se činilo da je on malo
veseliji.
- Jamesa mora poljubiti – govorio je usporeno vrteći bocu – Vanessa!
- Oooooo! – povikao je Michael.
Nisam se suprostavljala tome i nije mi bilo krivo jer sam znala da je to samo
igra. Vanessa se nagnula nad Jamesa i poljubila ga. Poljubac je dugo trajao, a
Vanessa je to učinila sa užitkom. Nakon poljubca James je ostao sav izvan sebe,
a Vanessa se zavodnički smijala. Ljutito sam gledala u njezino lijepo lice na
kojem se jasno vidio zadovoljni osmijeh.
- Na kome zastane boca mora s odjećom skočiti u jezero – rekao je Anthony.
Zavrtio je bocu i zadatak je morala ispuniti – Joy.
Smijala se dok se premišljala hoće li skočiti s odjećom u jezero ili ne. No na
kraju se ipak ohrabrila i skočila. Smijala se kada je izašla iz jezera.
- Baš vam hvala. Sada ću se još prehladiti zbog ove igre – rekla je mokra Joy u
šali. Zabavili smo se uz ostale smiješne zadatke. Nakon toga smo ručali i zajedno
gledali tv. Svi se odlično zabavljaju – rekla sam sama sebi. Film na tv- u je trajao oko dva sata. Poslije toga smo se svi uputili u krevete. Kada smo otišli spavati bilo je oko jedan sat u noći.
- Dan mi je prošao vrlo brzo – prošaptao je James.
- I meni isto.
- Ljutiš se zbog onog s Vanessom? Vidiš da su me prislili da to napravim.
- James ne ljutim se. Što je tebi? Stalno misliš da se ljutim. Dovoljno sam sigurna da nisi uživao ljubeći se s njom, zar ne?
- Tako je, uživam to raditi samo s tobom – rekao je James veselo.
- Znam – kazala sam uzvrativši mu osmijeh.
James je zaspao. Nisam mogla zaspati jer mi je kauč bio veoma neudoban.
Razmišljala sam o zabavi s prijateljima i bilo mi je veoma drago što su se svi
odlično zabavili. I sama sam znala da će ovo ljeto biti najbolje do sada.
Zaista najbolje! Bilo mi je veoma drago što su svi moji prijatelji oduševljeni
vikendicom. Vjerojatno im je ugodno boraviti u njoj. Također sam razmišljala
o igri u kojoj je Vanessa morala poljubiti Jamesa. Dobro se moglo primijetiti
da joj je bilo veoma drago zbog toga, no ne i Jamesu. Znala sam da mu je jako
žao što mi je to učinio, ali to mene nije ni najmanje diralo jer sam znala da je
James samo meni vjeran. Okrenula sam se da bih vidjela Jamesa koji je spavao.
Izgledao je veoma lijepo spavajući. Uvijek sam bila zadovoljna što imam
tako dobrog i lijepog dečka. On je bio najpažljivija muška osoba koju sam
upoznala. Uvijek se trudio oraspoložiti me i stalno mi je kupovao sve što sam
poželjela. Mnoge djevojke su bile ljubomorne na mene jer su znale da James
nikada neće biti njihov. Njemu se nije sviđala ni Vanessa što je bilo veoma
čudno jer je ona ipak bila najpoželjnija djevojka u našoj školi, no ona ga nije ni
najmanje privlačila. Uvijek dok je bio nasamo sa mnom je govorio da se
Vanessa ponaša kao najrazmaženija djevojka na svjetu, te mu je smetalo što se
ponekad ponaša kao najrazmaženija djevojka na svijetu, te mu je smetalo što se
ponekad ponaša vrlo bezobrazno prema Brooke.
Razmišljala sam no počelo mi se spavati pa sam legla pored njega te ga zagrlila.
Napokon me obuzimao san dok nisam u tišini začula snažne korake koji su me
iznenada preplašili

Drugi dio :


Mislila sam da si samo umišljam, no shvatila sam da su koraci
stvarni. Netko je izlazio iz kuće – pomislila sam. Pokušala sam odbaciti te misli,
no ipak sam bila preznatiželjna. Polako sam ustala i pogledala na sat. Bilo je dva
sata u noći. Što bi netko tako kasno radio vani? – pitala sam se.
Dva sata je. Svi već spavaju. Možda mi se samo malo pričinilo?
Ili možda ipak nije? Potiho sam se obukla i laganim koracima krenula prema
vratima. Otvorila sam ih i polako zatvorila da ne bih probudila James. U tami
sam ga mogla vidjeti Bio je predivan dok je spavao. U trenutku kada sam bila
kraj vrata htjela sam da on bude kraj mene. Bilo me previše strah izlaziti sama
po noći. Dok sam bila vrlo mala sam se bojala tame i to mi je bio najveći strah.
Uvijek kada je netko ugasio svjetlo počela sam vrištati i plakati. Mislim da mi je
ta trauma ostala i sada. Smiješno, no istinito. Tiho sam izašla iz kuće i shvatila
da je veoma hladno iako je bilo ljeto. Htjela sam se vratiti kući, no morala sam
doznati tko je vani ovako kasno. To mi se sve činilo veoma čudnim, ali sam
ipak sam smogla hrabrosti te krenula doznati tko je vani u ovo vrijeme. Srce mi je ubrzano kucalo dok sam se približavala jezeru. Sve oko mene je bilo tamno. U „grobnoj“ tišini sam samo čula tihi glas koji dopire pored jezera.
Čiji je to glas? – strahovito sam pomislila.
Zar bi netko od nas izašao van da bi mogao razgovarati? – i dalje sam se
znatiželjno pitala. U tami sam opazila Christinu kako mrmlja nerazumljive
riječi. Potiho sam se približila i pokušavala shvatiti što govori. Christina me nije
opazila. Čula sam Christinu kako tiho mrmlja s zaprepaštenjem u glasu:
- Ne mogu vjerovati! Sada znam tko je to učinio!


28.12.2008. u 17:06 | 126 Komentara | Print | # | ^

Poglavlje 5:




Poglavlje 5:
Nož. Što će Michaelu nož? – pitala sam se. Zašto ga je nosio na jezero? – mislila sam.
Zašto mu uopće treba nož? Zašto? Zašto? – razmišljala sam.
- Alice, što je bilo? – pitao me Michael.
- Ništa. Samo sam primijetila da su se Joy i Christina previše udaljile. Uopće ih ne vidim – uvjerljivo sam slagala.
- Ma znaš da su odlične plivačice. Vratit će se one. Opusti se.
- Ma da. Bezveze se brinem. Izvoli – rekla sam pružajući mu ručnik.
- Hvala ti.
Brzo se udaljio jer je namijeravo ostati s Vanessom.
Odlučila sam nastaviti čitati knjigu. Pokušala sam se koncentrirati na knjigu, ali nisam uspijela. Misli su mi skretale na trenutak kada sam vidjela nož u Michaelovom ruksaku.
Zašto je nosio nož? – neprestano sam se pitala.
Zašto? Uopće nema razloga za to. Priznajem da sam se malo uplašila kada sam vidjela nož. No odlučila sam ga o tome pitati kasnije. Skoncetrirala sam se na čitanje dok su se ostali zabavljali. Joy i Christina su se vratile.Joy mi se činila veoma veselom što je ovdje. Ona je obično veoma sramežljiva. Kada bi ju netko nešto pitao odmah bi se zacrvenjela i spustila pogled. Joy je također shrvala Viktorijina smrt. Nekoliko tjedana nije razgovarala ni sa kim osim s Christinom. Christina i Joy su bile vrlo vezane, pogotovo nakon smrti Viktorije. Joy je duže vrijeme zaljubljena u Anthonya. To se odmah može primijetiti jer ga svaki dan u školi gleda. Svi mislimo da se ona uopće ne sviđa Anthonyu, što ju jako boli. Joy izgleda vrlo lijepo iako ne voli modu niti ne prati trendove. Visoka i vitka, te ima plavu dugu kosu. Iako joj svi govorimo da je lijepa ona o sebi ne dijeli to mišljenje.
- Hej Alice – obratio mi se James.
- Zašto nam se nisi pridružila? Sunčano je i voda je topla. 'Ajde dođi – pozvao me veoma veselo.
- Ne želim se kupati. Umorna sam. Drago mi je da ste se svi zabavili.
- O čemu ste ti i Anthony pričali? – odjednom me ljutito upitao.
- James, što ti je?! Zašto si tako ljut?
- Ma kako bih ja mogao biti ljut? Nema šanse – zbunjeno je kazao.
- Aha. Razgovarali smo o vama. Zanimalo ga je nešto u vezi s Michaelom - slagala sam zureći u Michaela.
- Stvarno? – pitao me James s sumnjom u glasu.
- Da.
Nisam htjela govoriti Jamesu da je Anthony rekao da sam ja posebna djevojka. Već je nekoliko puta pokazao ljubomoru, no i nisam htjela pokvariti prvi dan sa svađom.
- Dobro. Ljubavi, činiš mi se zabrinutom. Što je? Je li se nešto loše dogodilo?
- Ne, sve je u redu. Sve je u savršenom redu.
Legao je pored mene. James me grlio dok je sunce obasjavalo njegovu tamnu kožu. Promatrala sam ga. Bio je zaista predivan. Savršeno je izgledao mokar. S njegove crne kose se cjedila voda. Zaista je bilo predivno provoditi nježne trenutke s Jamesom. Nije me bilo sram što nas svi mogu vidjeti. Anthony je u međuvremenu izašao među ostale. Michael je masirao Vanessu dok su Christina i Joy razgovarale igrajući nekakvu društvenu igru. Svi su se zabavljali. Anthony se ipak vratio, te je razgovarao s Brooke i bio je veseo. Dok smo se mazili čula sam razgovor Anthonya i Brooke.
- Brooke, stvarno mi je žao. Nisam se htio tako ponašati prema vama. Sjećanja su mi se ponovno vratila. To je jednostavno tako – tužno je govorio.
- Sve je u redu Anthony, ne trebaš se brinuti. Samo se zabavi i pokušaj ne misliti o tome.
Nakon kratkog razgovora su Brooke i Anthony pričali o nekakvom filmu.
Anthony se smijao dok je Brooke također bila dobre volje.
Nakon sat vremena provedenih s Jamesom odlučili smo svi ući u vikendicu.
- Ovo je pravi luksuz – rekla je iznenađena Vanessa ulazeći u kuću.
- Nisam znala da su tvoji takvi bogataši – naglasila je svaku riječ.
Samo sam šutjela i promatrala ostale. Bili su oduševljeni vikendicom mojih roditelja. Odmah sam se prisjetila vikendice u kojoj sam bila prije nekoliko godina. U prizemlju se nalazio veliki boravak s plazmom i jednim velikim trosjedom. Dnevni boravak bio je spojen s kuhinjom. Kuhinja je bila veoma luksuzna. Bila je bijela, a stolice i stol su bili od drveta. Na policama su se nalazile mnogobrojne slike od mojih roditelja. Pored kuhinje nalazile su se velike stepenice koje su vodile do soba. Na katu se također nalazila velika kupaonica s velikim jaccuzijem. To je moje prijatelje posebno obradovalo. Na katu se se nalazile tri velike sobe. U svakoj je bilo dva kreveta. Moji roditelji su se odlučili za tri sobe zbog prijatelja koji često navraćaju do jezera.
- Društvo, imamo problem – kazala sam.
- Reci – rekla je Brooke.
- Imamo malo kreveta.
- Kako to misliš? – pitala me Vanessa.
- Nas je osmero a kreveta šest.
- Kako bi vi htjeli spavati?
- Ja ću biti s Joy – rekla je Christina.
- Ok – potvrdila sam.
Vanessa je nešto šapnula Michaelu pa je rekla : - Michael i ja biti ćemo u istoj sobi. To me nije nimalo zaučudilo.
- Brooke – rekla sam. – Ti možeš biti u istoj sobi s Anthonyem.
- Ok – potvrdila je s nelagodom.
- A gdje ćete vi? – pitao je Michael obraćajući se Jamesu i meni.
- Oni mogu u wc – našalila se Joy. Svi su se nasmijali njenoj šali.
- Mi možemo biti u dnevnom boravku. Trosjed je velik pa stanemo. Nismo baš toliko ogromni.
- Slažem se – rekao je Anthony.
- Idemo li sada nešto pojesti? – pitala sam prijatelje.
- Može, stvarno sam gladna – požalila se Vanessa. – Jedva se čekam dobro najesti.
- Ti to možeš. Tijelo ti je super – požalila se Brooke.
- Šteta što se ti ne možeš najesti. Moraš se i dalje držati svoje djete – našalila se Vanessa, iako baš i nije zvučalo kao nekakva šala.
- Ha- ha – usprostavila se Brooke koja je bila malo povrijeđena.
- Šalim se, Brooke. Ne trebaš se odmah ljutiti.
- Ne ljutim se. Samo me živcira što uvijek nešto moraš komentirat.
- Ok, sorry. Žao mi je. Nisam znala da si tako osjećajna.
- Cure nemojte se sada još potući – viknuo je Michael.
- Hajde, hrvajte se malo u blatu – kazao je James tek tako to sve pretvori u šalu. Pojeli smo i svi sjeli na trosjed. Bila nam je udobno i ugodno dok Christina nije počela spominjati Viktoriju.
- Stvarno moramo razgovarati – rekla je tiho.
- Cijeli dan razmišljam o Viktoriji. Ona je umrla u blizini jezera.
- Christina molim te nemoj! – bila sam ljutita što opet spominje Viktoriju.
- Ne mogu više ovako! Previše razmišljam o njoj. Moramo razgovarati. Znam da je netko od nas ubio Viktoriju. Bila mi je najbolja prijateljica, a vi ne želite ni razgovarati o tome. Dođete ovdje i ništa vas ne podsjeća na nju.
- Ok Christina, razgovarat ćemo. Ali obećaj mi da se sada nećemo međusobno okrivljavati.
- U redu, obećajem – smireno je kazala.
Christina je počela razgovor.
- Kada smo bili blizu ovoga jezera sve je bilo u redu s njom. Nije se čudno
ponašala. Po noći sam začula vrisak. Kada sam shvatila od gdje dolazi požurila sam do mjesta gdje sam ga čula. Onamo sam vidjela Viktoriju kako leži bespomoćno na tlu. Približila sam se sva zaprepaštena kada je otvorila oči i počela se smijati. Shvatila sam da je sve to bila samo šala. Ljutila sam se na nju jer me na smrt preplašila. Sljedeće noći sam opet začula vrisak. Mislila sam da se Viktorija šali. Opet sam ju našla na istom mjestu. No sada je postajala razlika. velika, velika razlika. Viktorija je bila mrtva. Krv je lijevala oko nje, a ja sam plakala. Svima smo rekli da je Viktorija doživjela slučajnu smrt, da je pala u provaliju. No to nije bila istina. Znala sam da ju je netko od nas ubio.
- Nemojmo više o tome! – viknuo je Michael.
Za Michaela je bilo obično da se prepadne svake ozbiljne teme. Bio je šaljivi i veseli dečko, no kada se nešto ozbiljno spomene odmah poludi.
- Vidite! Sada ne želite razgovarati o Viktorijinoj smrti. A netko od vas ju je ubio. Sada ne želite niti razmišljati o tome, a netko od vas je sretan što ga se nije otkrio!
- Christina, molim te prestani. Nemoj nam kvariti ovo ljetovanje s tim pričama – kazala je Brooke već pomalo ljuta.
- Svima nam je žao zbog Viktorije – nježno sam rekla pokušavajući ju smiriti.
- Viktorija nije zaslužila smrt. Bila je draga i dobra prijateljica. Jednog dana ću saznati tko ju je ubio i onda će ta osoba platiti. Možda ubrzo saznam tko je to. A onda neka me se ta osoba dobro pazi. Jer ću joj uništiti život kao što je netko uništio Viktorijin – ljuto je govorila.
Christina je ljutito otišla ne obraćajući se ikome od nas. Uvijek je radila ljutite scene kada se govorilo o Viktoriji. Mrzila sam svaku njenu optužujuću riječ. Osjećala sam kao da je upućena meni. Sada sam razmišljala o Christininim reakcijama. Uskoro su svi otišli na kat. Na Vanessu nije utjecalo Christinino ponašanje. I dalje je zavodila Michaela kao i on nju. Anthony je bio ljut te mi rekao:
- Ne mogu vjerovati. Što je sada Christini?
- Znaš ju. Kada spomene Viktoriju odmah poludi. Valjda će sutra biti bolje.
- Mislim da hoće – tužno sam kazala.
Legla sam na gornji dio trosjeda, no James me pozvao da dođem kod njega. Ljubili smo se u tami, no brzo je zaspao.
Ovo je bio važan dan za nas. Prvi dan nakon kraja škole – razmišljala sam buljeći u zid. Dan je bio odličan. Anthony mi je objasnio razloge njegova čudna ponašanja i svi smo se odlično zabavili. Jedino mi nije bilo jasno zašto je Michael imao nož u ruksaku. No ipak sam se odlučila da ćemo sutra razgovarati o tome. Christina je pretjerala s pričama o Viktoriji. Nikome nije bilo drago prisjećati se tih groznih događaja. Christina je danas bila savim u redu. Kao i ostali, odlično se zabavljala. Digla sam se jer sam morala ići u kupaonu . U prizemlju nije bilo niti jedne kupaone pa sam se morala popesti na kat. Prilično je mračno – pomislila sam hodajući po dugim stepenicama. Skoro ništa ne vidim.
No ipak sam stigla do kupaone. Čula sam kako svi spavaju. Jedino je bilo
upaljeno svjetlo u sobi od Christine i Joy. Vrata sobe bila su širom otvorena. Provirila sam i ugledala kako Christina nešto piše u dnevnik. Joy je spavala. Christina je bila ljutita, a suze su joj tekle niz lice. Nisam htjela dalje gledati pa sam krenula u prizemlje.
Odjednom sam začula korake koji me slijede. Nisam se obazirala na njih.
Vjerojatno netko ide u kupaonu – pomislila sam.
Koraci su bili sve glasniji i glasniji. Htjela sam se okrenuti dok nešto nisam
osijetila!
Trznula sam se kad su me nečije ruke čvrsto primile za ramena...

21.12.2008. u 12:26 | 99 Komentara | Print | # | ^

Poglavlje 4







Poglavlje 4: Brzo sam se okrenula da vidim tko je to, no nisam uspijela.
Čovjek koji je promatrao Jamesa i mene je brzo nestao.
-Što je bilo Alice? – nježno me upitao James.
- Učinilo mi se da sam nekoga vidjela – zabrinuto kažem.
- Koga si vidjela? – znatiželjno me upitao.
- Kad smo se ljubili netko nas je promatrao. Okrenula sam se, no nisam vidjela nikoga.
-Možda ti se samo malo pričinilo – smireno je kazao.
- Ne James! Nije mi se pričinilo. Netko nas je promatrao. Sto posto sam sigurno u to. Nemoguće da mi se ovo pričinilo. Netko nas je špijunirao– odgovorim ozbiljno.
- Alice, nemoj se uznemiravit. Što ima loše u tome? Pusti to. Sada samo moraš misliti na ljetovanje koje slijedit. Bit će nam stvarno super. Uostalom, mogli bi danas otići na pizzu. Što kažeš? Da se malo zabavimo.
- Oprosti Jamesa, no ne mogu. Dogovorila sam se s Brooke. Bilo bi zaista bezobrazno da sada to ukinem.
- Ok. Ti si cura koja poštuje dogovore. Ne ljutim se – kazao je.
Još smo se ljubili, no morala sam ići na sat pa sam se udaljila od Jamesa.
- Stvarno mi žao što danas ne mogu ići s tobom. Dogovorit ćemo se za neki drugi dan – rekla sam mu prije odlaska.
Ok Alice. Vidimo se – bile su Jamesove posljednje riječi.

Preostlih šest sati prošli su mi vrlo brzo. Razmišljala sam o zadnjem ljetovanju s mojom škvadrom. Zaista mi je bilo stalo da se ovo ljeto dobro provedemo. Također me zabrinjavao Anthony. Čini mi se da bi bilo bolje da ne ide. Ovo će zaista biti odlično ljetovanje, no za njega ne. On još nije prebolio smrt majke, a to svi mi vidimo. Poslije drugog sati približila mi se Joy. Nosila je duge traperice i šarenu majicu. Joy je bila sramežljiva cura. Uvijek se crvenila kada bih ju netko nešto pitao. To mi je smetalo. No obećala je da će se raspoložiti za ovo ljetovanje.
- Bok Alice – tiho me pozdravila.
- Bok – također sam uzvratila pozdrav, spremajući knjige u torbu.
- Joy, moram te nešto pitati?
- Samo reci. Što je? – znatiželjno me pitala.
- Zabrinjava me ovo s Anthonyem. Čudno se ponaša. Što ti kažeš na to?
- Da, i ja tako mislim. Umrla mu je majka. Kako bi se onda trebao ponašati?
- Samo, zašto želi ići na ljetovanje ako je tako povrijeđen?
- To mi je čudno – govorila je smiješeći se.
Bilo mi je drago vidjeti Joy malo raspoloženu.
- Imaš pravo. Mislim da bih trebali razgovarati s njim.
- Točno – potvrdila je Joy.
- Alice, vidimo se. Moram na sat. Imam glupu kemiju. Mrzim ju – ljuto je
kazala.
- Vidimo se – pozdravila sam ju nasmijavši se.

Poslije škole došla sam do Brooke. Bilo je sunčano pa sam obukla laganu bijelu haljinu. Poklonio mi ju je James, za šesnesti rođendan. Uvijek mi je bila draga. Išla sam kod Brooke jer me zamolila da joj pomognem odlučiti odjeću koju će nositi za ovo ljetovanje. Brooke nije bila velika bogatašica. Živjela je u zgradi kraj škole. Njena soba je bila veoma šarena i vesela. Ukrašavali su ju mnogobrojni posteri od zgodnih glumaca i sportaša. Voljela je rukomet. Nekoliko godina je išla na njega, no kada joj je profesor Foster rekao da više nije u formi odustala je. Mnogo se puta pokušala vratiti rukometu, no sve je bilo uzalud.
Razmišljala sam o Brooke i Michaelu dok smo sjedele na krevetu u njezinoj sobi. Izvadila je odjeću iz ormara pa smo se odlučili da ćemo zajedno odlučiti što će Brooke nositi. Brooke nije imala savršenu liniju poput Vanesse, no to joj nije narušavalo samopouzdanje. Dečke iz škole nije nastojala privući jer je znala da se nitko ozbiljno ne zanima za nju. Bila je tipična „štreberica“ kako su je zvali klinci iz škole. No ja joj se nikada nisam izrugivala. Već smo od prvog razreda postale najbolje. Mnogo puta se žalila na stvare koje imam, a ona nema.
No to me nije smetalo iako je nekada stvarno znala pretjerati.
- Što kažeš na ovu bijelu haljinu – upitala je Brooke, „probudivši“ me iz misli.
- Odlična je, trebala bih ju ponijesti – rekla sam joj promatrajući zgodne dečke na zidovima.
- Stvarno? – odvratila mi je stavljajući haljinu u veliki crni kovčeg.
- Aha, mislim da je super.
- Ove hlačice bi trebala ponijesti – rekla sam joj, - savršene su za ovo vrijeme.
- Da, čula sam da će biti vruće ovih tjedan dana. Oko trideset stupnjeva.
- Super – ozbiljno sam joj odvratila.
- Alice, jesi li razgovarala s Anthonyem?
- Misliš vezano za njegovo čudno ponašanje nakon majčine smrti?
- Da, mislim na to. Jesi li? – bila je nestrpljiva.
- Ne. Mislim da ga ne trebam uzrujavati. To bi mu samo naškodilo.
- Bolje je tako – brzo je promrmljala.
- Brooke nešto mi se čudno dogodilo? Ne želim te zamarati, no trebala bi ti to reći.
- Ok, možeš. Mi smo najbolje, zar ne? – rekla je sa sumnjom u glasu.
-Naravno. Prije nekoliko dana me netko nazvao. Na početku je ta osoba šutjela.Nakon nekoliko sekundi je rekla: „Prekini ljetovanje ili će se nešto loše dogoditi“. Ne želim se bezveze zabrinjavati. Cijelo vrijeme sam mislila da se netko šali. No zvučilo je sasvim ozbiljno. Čak mi nitko u školi nije spomenuo tu šalu.
- Ma to je sve samo zezancija. Netko te želio prepasti. Ne trebaš se brinuti. To je samo šala – veselo je rekla moja najbolja prijateljica.
Da, u pravu si Brooke. Valjda...
Brooke je natrpala puni kovčeg suknjama, haljinama, hlačicama, majicama i kozmetikom. Začudilo me koliko se promijenila. Prije je voljela sport, a sada modu. To me također vrlo veselilo. Nakon obavljenog posla smo sjele i gledale „Beverly hills“ na tv-u. Zabavila sam se s Brooke iako me stalno ispitivala o Anthonyu. Nakon dobro provedenog poslije podneva s Brooke uputila sam se kući. Već je bio mrak. Moja kuća je bila veoma udaljena od prijateljičine. Zbog toga sam odlučila nazvati mamu da dođe po mene. Kada sam došla kući legla sam razmišljajući o ljetovanju koje slijedi...

Preostalih četiri dana prošli su mi veoma brzo. Kada sam se probudila nisam ni spazila da je subota – dan odlaska na jezero. Namjeravali smo krenuti oko jedan sat zato što je prije velika vrućina pa nam se ne isplati ići. Rano ujutro sam spremila stvari za jezero. Najviše sam uzela haljina i minica. Mnogi su me smatrali jednom od najzgodnijih cura u školi. Dakako, poslije Vanesse. Vanessa je čak bila proglašeno miss škole pa je to mišljenje djelila i cijela škola. No za Jamesa ja sam bila najljepša djevojka. To mi je veoma laskalo. Zbog toga sam uzela izazovnu odjeću. Spremila sam i mnogo kozmetike. Ne znam zašto jer uopće nećemo ići izvan jezera. Vjerojatno zbog šetnji s Jamesom jer sam uvijek
bila naviknuta dobro izgledati u njegovom društvu.
Joy je prije mog prijedloga za ljetovanje predložila da odemo u njenu vikendicu na more.No svi su htjeli malo drukčije ljetovanje pa je moj prijedlog bio idealan. Majka mi je cijelo jutro govorila da se pazim i da ne napravim nikakve poteškoće u vikendici, a ja sam samo sam potvrđivala njene odgovore.
- Alice nemoj da ti slučajno padne na pamet da nešto uništite u vikendici –
stalno je ponavljala moja uporna majka.
- Ok mama – nestrpljivo sam kazala.
- Tvog oca je skupo stajala gradnja vikendice i kupnja zemlje. Zato ti to stalno govorim.
- Mama shvatila sam. Nećemo raditi ništa loše.
- Nadam se da si me dobro čula.
- Da, jasno da jesam.
Na svu sreću zazvonio je telefon u mojoj sobi pa je majka izašla.
- Molim?
- Bok ljubavi – rekao je James.
- Bok James, kako si?
- Odlično, jedva te čekam vidjeti. Odnosno jedva čekam da počne ovo ljeto.
- I ja također – kazala sam.
- Jesi li pitala roditelje koliko ćemo biti ondje?
- Da, negdje oko mjesec ili dva. Možemo biti veoma dugo no sve to
ovisi kako ćemo se ponašati na ljetovanju.
Majka mi stalno prigovara da moram paziti na kuću. Već mi je dosadila.
- Znam kako ti je. Tata mi drži prodike o tulumima i tim stvarima – rekao je.
-Ajoj. Pa reci mi bi li htio doći do mene. Mislim, da se malo mazimo?
- To uvijek – rekao je
- Ok. Onda se vidimo.
- Bok ljubavi – rekao je James.
- Bok – brzo sam ga pozdravila.
James je došao za dvadeset minuta. Brzo smo pobjegli u moju sobu. Grlili smo se i razgovarali o Anthonyu. Činilo mi se da je James stvarno zabrinut za njega. Zapazila sam da je dvanaest sati. Vrijeme s Jamesom brzo je prošlo. James je odlučio da ćemo se naći s ostalima tek na jezeru. Svima sam objasnila put. Kada dođu na odredište čekati će ih čamci pomoću kojih će otići do vikendice. James je odličan vozač pa smo se odlučili voziti njegovim autom. No i htjeli smo biti sami. Pomogao mi je oko kovčega i stvari pa smo zadovoljni sjeli u njegov crni BMW. James je vrlo bogat pa zato i vozi takav auto. Roditelji su mu ga poklonili za osamneasti rođendan. Nije se ni iznenadio zbog poklona jer je
znao da ga čeka takvo nešto. Za njegove roditelje to je bila sitnica. Otac mu vodi vrlo uspješnu tvrtku pa ima visoku plaću, a majka mu radi kao direktorica, također u tvrtci. No to previše ne utječe na Jamesa. Nikada se ne hvali koliko novaca ima. Također se ne ruga manje imućnima od sebe. Sjeli smo u auto i krenuli. Vožnja je bila veoma ugodna. Vjerojatno zbog odličnog auta – pomislila sam u šali.
- Alice, primijetio sam da nisi u dobrim odnosima s Vanessom. Što je bilo?
- Otkud ti to? Ništa se ne događa. Vanessa i ja smo u dobrim odnosima.
- Samo sam mislio da je ljubomorna na tebe, ništa drugo.
- Zašto bi Vanessa bila ljubomorna na mene? Nema razloga.
- Ma valjda sam si to samo umislio. Ne opterećivaj se time – zabrinuto je kazao.
- Ok, James.
Začudilo me što je James mislio da je Vanessa ljubomorna na mene. Vanesa nikada ne bi bila ljubomorna na mene. Ipak ima sve što želi. Ili možda nema? Ne znam što ona ne bi mogla imati. Lijepa je, pametna, bogata i može imati sve dečke. Stvarno nema nikakvih razloga za ljubomoru. Možda jedino to što James ne obraća pozornost na nju? – pitala sam se. James je pustio radio i stavio da sviraju pjesme od nekakve rock grupe. Put je prošao brzo. Trebalo nam je oko dvadeset minuta da stignemo do odredišta. Putem nismo mnogo razgovarali, možda smo usput rekli pet rečenica, no više sam se zadubila u čitanje knjige The sitter. Voljela sam čitati, a pogotovo knjige od Roberta Lawrenca Stinea. Uvijek sam se uživjela u otkrivanje ubojice u tim horor pričama. Također sam voljela Stephana Kinga, no njegove knjige sam skoro sve pročitala. Odjedom je James rekao : - Stigli smo!
- Stvarno? – pitala sam ga ne prekidajući čitanje.
- Da. Izlazi – rekao je zadovoljno, tako da sam odmah prestala čitati knjigu.
Sva sretna sam izašla iz auta i počela uzimati silne kofere i vrećice. James je također bio sretan jer je napokon sa mnom, ali i sa svojim društvom. U vodi je bio samo jedan čamac što je značilo da su svi već kod vikendice. Brzo smo se ukrcali i krenuli. Za petnaest minuta smo stigli i vidjeli društvo kako se zabavlja.
- Napokon ste stigli. Gdje ste se tako dugo zadržali? – viknuo je Michael.
- Kako to misliš dugo? – pitao je James Michaela.
- Pa mi smo došli prije dvadeset minuta. Nemamo ključ i tu se malo sunčamo – rekla je Joy.
- James sporo vozi – našalila sam se.
- To znamo – rekao je ozbiljno Michael. – U svemu sam bolji od njega pa čak i u vožnji.
- Zezam se – naglasila sam. – Nemoj biti tako umišljen.
Michael je bio dobre volje, a i Joy. Joy je obukla kratke traperice i majicu na
cvjetove, a na svoju plavu kosu je stavila kapu. Christina je bila modernija od nje. Obukla je traper minicu i crni top te je svezala svoju smeđu kosu u visoki rep. Christina je bila slatka djevojka i puna samopouzdanja, no otkako je umrla Viktorija postala je sve tiša. Nije se mnogo promijenila. I dalje je bila vesela samouvjerena djevojka, no činilo mi se da stalno nešto istražuje. Anthony je stajao sa strane i promatrao Jamesa i mene. Nije nam se javio otkada smo stigli. Brooke je na sebe obukla lepršavu bijelu haljinu i bijele sandale. Iznenadila me zbog sređivanja za prvi dan ljetovanja. Vanessa je kao i uvijek izgledala savršeno. Na sebi je nosila kratku crnu haljinicu koja je nadopunila crnim naušnicama. Stavila je velike naočale i izgledala odlično. Što god Vanessa obukla znalo se da će izgledati prekrasno. Svoju crnu dugu kosu pustila je da joj pada preko leđa.
- Hey, Alice – pozvala me Brooke.
- Bok, s kim si ti išla?
- Ja sam ti bila s Anthonyem. Stvarno se čudno ponaša. Nismo progovorili niti jednu riječ putem – tiho je govorila pazeći da ju Anthony ne čuje.
- Čudno – također sam tiho promrmljala.
- I mene čudi što se ponaša tako. Bilo bi bolje da uopće nije došao ako će nastaviti s takvim ponašanjem – ljutito je rekla promatrajući ga.
- Društvo, što kažete na malo plivanja? – rekla je Vanessa. – Mogli bi se malo brčkati u jezeru. Vidite da je prevruće. Možemo se osviježiti. Tko je za?
- Svi – rekao je James.
- Slažemo se – rekao je Michael nakon što je pitao Anthonya za mišljenje.
Nije mi bilo do kupanja pa sam uzela knjigu i nastavila čitati.
Svi su obukli kupaće kostime i veseli ušli u vodu. Joy i Christina su bile odlične plivaćice pa su odmah zaronile i udaljile se od ostalih. James i Brooke su razgovarali u vodi dok se Michael šalio s Vanessom. Oduvijek mi se činilo da je Michael zaista zaljubljen u Vanessu. Ni jedna ga cura nije toliko privlačila.On je također privlačio Vanessu koja je mogla imati svakog dečka. Bio je njezin tip. Zgodan, bogat, popularan i jedan od najboljih nogometaša u školi. Michael je bilo drago što se Vanessa također zanima za njega.Laskalo mu je da najzgodnija cura u školi obraća pozornost na njega.Vanessa je i dalje zavodila Michaela dok je Anthony izašao iz vode i došao do mene. Anthony je također bio vrlo zgodan i drag dečko, no nekim curama je smetalo što nije bogat. Ja sam ga uvijek prihvaćala onakvim kakvim jest.
- Hej Alice – pozdravio me Anthony dok se voda cijedila s njegovog plavog
kostima.
- Bok Anthony.
- Kako si? Zašto se nisi otišla kupati s ostalima?
- Ne kupa mi se. Vrlo si brzo izašao. Što je?
- Živcira me Michael. Stalno se tamo navlači s Vanessom.
- Sviđa ti se Vanessa? – pitala sam pokušavajući ga oraspoložiti.
- Ne, ne sviđa mi se Vanessa. Sve su djevojke iste. Mislim, osim nekih.
- Osim kojih? – zanimalo me Anthonyevo mišljenje.
- Na primjer, tebe – tiho je rekao.
- Mene? Zašto mene?
- Pa ti si mi prijateljica. Uvijek si tu kada te trebam. Uostalom različita si od
ostalih. To mi se sviđa.
- Nisam znala – odgovorila sam mu nasmiješeći se.
- Pusti me! – vikala je Vanessa obraćajući se Michaelu.
- Vidi se da su zaljubljeni – rekla sam Anthonyu. Istina. Čuo sam da si zabrinuta za mene. Nisi htjela da idem s vama na ljetovanje.
- Otkud ti to?
- Pa čini mi se. Stalno se svi sažaljavate nad mnom. No pokazat ću vam ja – rekao je nasmiješivši se.
- Istina. Mislila sam da si još u komi zbog onoga. Činilo mi se da se trebaš malo odmoriti ili da još nisi spreman na zabavu. Oprosti ako sam te uvrijedila.
- Sve je u redu, Alice. Drago mi je da se brineš za mene. Mislim kao prijateljica.
Zagledala sam se u pod razmišljajući o Anthonyeovoj rečenici.
- Alice, idem ja leći. Umoran sam. Moram se malo odmoriti.
- Ok, izvoli ključ – pozdravila sam se s Anthonyem pružajući mu ključ.
Razmišljala sam o razgovoru s Anthonyem i shvatila da je sve u redu s njim. Ne trebam se za ništa brinuti. Iz misli me izvukao Michael koji je viknuo izlazeći iz jezera :
Alice, možeš mi dodati ručnik iz ruksaka. Ruksak je crveni, marka Nike.
- Evo me – glasno sam viknula.
Otvorila sam ruksak i uzela ručnik iz njega. Skoro sam zatvorila ruksak dok nisam opazila tvrdu stvar ispod majice. Što li je to? – pitala sam se. Odmakla sam majicu i iznenadila se.
Začudila sam se ugledavši zastrašujuću stvar u Michaelovom ruksaku.

14.12.2008. u 16:44 | 118 Komentara | Print | # | ^

Poglavlje 3

Prije nego što počne poglavlje želim reći da je već u sljedećem poglavlju radnja na jezeru =) A sada ... slijedi treće poglavlje. Nadam se da ćete uživati ...



Poglavlje 3:
Netko se šali – bila je moja prva misao nakon što je netko s druge linije
prekinula vezu. Netko mi se želi izrugati. Sve to želi svesti na šalu. No što ako je to istina? Što ako je poruka koju je „netko“ izrekao istinita? I što ako mi netko ozbiljno prijeti? No zašto bi to učinio? Nema razloga za to. Svi su se složili da bih htjeli ljetovati i nitko nije imao ništa protiv. Zašto sam onda tu poruku shvatila ozbiljnom? Mislim da sam si sve to samo malo umislila. Nisam se htjela opterećivati jednom običnom porukom. Zapravo, znala sam da je to samo šala. Šala od koje nitko neće imati nikakve štete...

Ujutro me posjetila Vanessa. Vanessa je bila djevojka željna pažnje. Dečki su ju stalno salijetali.Uvijek je izgledala fenomenalno. Ima dugu crnu kosa i plave oči. Visoka je i vitka te više nalikuje na fotomodela. Nije u vezi, no dečki joj stalno pokušavaju privući pozornost. James nikada nije bio kao jedan od tih dečki. Nije se previše obazirao na nju. Vanessa je bila dobre volje kada se pojavila na vratima moje kuće. Nosila je crni top koji joj je otkrivao trbuh i tamne moderne traperice. Bila je vrlo sređena i bila je nalik modelu koji upravo izlazi na pistu.
Mnoge djevojke bile su ljubomorne na nju, neke su joj se pak divile i stalno
pokušavale kopirati njezin stil, no nitko joj nikada nije htjelo ništa izravno reći,nego su ju djevojke samo tračale u ženskim wc-ima.

- Bok Vanessa – veselo sam ju pozdravila rekavši joj da uđe.
- Bok Alice. Imaš lijepu majicu – jednako je odgovorila upreći pogled prema mojoj zelenoj majici.
- Hvala ti – kazala sam.
- Što ti je bilo jučer? Zašto nisi bila u školi?
- Jučer sam morala na put. Roditelji su mi išli posjetiti brata pa sam pošla s njima.
- Aha, mi smo se jučer zabrinuli za tebe. Mislili smo da si bolesna.
- Ma da! Ja sam uvijek u savršenom redu – rekla je nasmješivši se.
- Čula sam da pripremaš nekakvo ljetovanje. O čemu se radi? – bila je znatiželjna Vanessa.
- Pa da. Ovo nam je zadnja godina i svi smo se složili da ćemo otići na
jezero. Onamo moji roditelji imaju vikendicu. Što kažeš?
- Super. Odlično ćemo se provesti. Jedva čekam – sretno je govorila.
- A tko će sve ići?
- Ići će James, Michael, Anthony, Brooke, Joy ,Christina i ti.
- I Joy će ići? Šteta – tiho mrmljala. – Ali ipak ćemo se zabaviti i s njom.
- Znam – bila sam i dalje u dobrom raspoloženju da bih mi ga pokvarila
Vanessa sa svojim žaljenjem.
Vanessa i ja smo nakon razgovora gledala tv, no ubrzo je otišla jer je trebala krenuti ranije u školu.
Još sat vremena sam gledala tv, no onda sam se spremila za školu i krenula. Moja kuća bila je vrlo udaljena od škole pa mi je trebalo oko dvadeset i pet minuta da dođem. Put mi je vrlo brzo prošao jer sam uglavnom slušala muziku s Mp4 - a. Nikoga od mojih prijatelja nisam vidjela pa sam ih počela tražiti. Joy i Christina su bile na predsatu kemije, a Anthony je imao trening. Pošla sam u dvoranu i ugledala Jamesa. Razgovarao je s Vanessom, a ona mu se zavodnički smiješila. To me naljutilo. Nisam mogla sumnjati u Jamesa jer sam znala se nikada ne bih prepustio „čarima“ Vanesse Henley. No ipak mi je to zasmetalo jer je James u vezi. Približila sam se Vanessi i Jamesu, a ona je odmah prestala koketirati s njim.
- Bok Alice – prva mi se obratila Vanessa.
- Bok ljudi – ozbiljno sam kazala.
- Uskoro mi počinje sat. Trebala bih krenuti – užurbano je rekla Vanessa.
- Vidimo se – pozdravila nas je te otišla.
Nisam ništa htjela govoriti Jamesu o tajanstvenoj poruci. To se samo netko šalio. Ne trebam se zamariti s time – mislila sam. Također nisam ni htjela spominjati Vanessu.
- Alice – rekao je James, – brinem se za Anthonya.
- Zašto? Što nije u redu? – upitala sam ga.
- Mislim da se pravi da je sve u redu. No previše ga boli smrt majke. Ne može podnijeti činjenicu da ju više neće vidjeti. Jučer sam razgovarao s njime i predložio sam da možda ne bi trebao ići s nama. No odmah se suprostavio i rekao da će nam trebati tamo. Brinem se, nešto se s njim čudno događa. Što ti kažeš na to?
- Pa... ne znam. I ja bih se tako osjećala da mi se dogodi smrt u obitelji. Ali on se prema svima nama odnosi tako hladno. Bilo bi bolje da ne ide. Ne želim da misli da ga tjeram, ali ako će se ponašati kao nekakav zombi to nije u redu. Zadnja nam je godina i samo se želimo zabaviti.
- U pravu si Alice. Hvala ti. Uvijek me oraspoložiš.
- Znam – nasmiješila sam mu se te ga poljubila. Nastavila sam ga ljubiti.
Osjećala sam se tako sretno uz Jamesa, a još je bolje bilo to što sam znala da je odlično ljetovanje pred mnom. No stalno sam imala osjećaj da nas netko promatra. Kao da nas je netko iz kutka gledao. Osjećala sam nelagodu pa sam mu rekla:
- James, tko je tamo?
On se brzo okrenuo da vidi zašto sam tako uznemirena.
- Alice, zašto se brineš? Jesi li koga vidjela? – zabrinuto me upitao.
- Čini mi se da nas je netko gledao – promrljala sam.
- Alice, ne brini. Mislim da ti se samo pričinilo – smireno je kazao.
- Da ... valjda – nesigurno sam rekla.
James me nastavio ljubiti, a ja sam se uspjela smiriti. Mislila sam na ljetovanje koje slijedi, ali sam i dalje čula onaj glas koji mi je prijetio da prekinem ljetovanje. Tko li je to bio? – pitala sam se. Vjerojatno se netko samo htio našaliti sa mnom. No usprkos tome to zaista nije bilo u redu. Nitko nije smio učiniti nešto tako podlo da me uznemiri.
- James ... – rekla sam namjeravajući mu ispričati sve o tajnovitom pozivu, ali me zaustavila silueta koja je ljutito zurila u mene.

07.12.2008. u 15:39 | 146 Komentara | Print | # | ^

Poglavlje 2



Poglavlje 2:
Spremila sam se te požurila u školu. Kasnila sam što je profesora Scotta
navelo da me osramoti pred cijelim razredom. Sat engleskog mi je prošao vrlo brzo. James je čitav sat gledao u mene. Dobro se primijetilo da je bio tužan i očajan time što je za nekoliko dana kraj škole. Mnogi su bili sretni jer će napokon dočekati dugo išćekivane praznike. No ipak su četvrtaši bili žalosni jer više neće toliko često viđati prijatelje koje su toliko zavoljeli. I meni će nedostajati moji prijatelji. Pogotovo James, Brooke, Michael i Christina. Zato sam i odlučila organizirati naše zadnje ljetovanje. Poslije engleskog sam vidjela Michaela kako mi se približava. Nosio je vrlo moderne tamne traperice i sivo – bijelu majicu na pruge. Mnoge cure su ga smatrale zgodnim, no Brooke mi je govorila kako on ne obraća pažnju na njih. Brooke kaže da se Michael više posvečivao školi i učenju.
Znala sam da to nije bila istina jer je Brooke ono rekla o Michaelu samo zato jer joj je bilo teško prihvatiti da on uopće ne obraća pozornost na nju.
- Bok Michael – pozdravila sam ga veselo.
- Bok Alice – smušeno je rekao.
- Imam odličan prijedlog. Htjela bih da nađemo ostale pa da ga skupa
razmotrimo.
- Nema problema samo što danas nisam vidio Vanessu.
Vanessa je bila jedina djevojka s kojom je Michael htio biti u ozbiljnoj vezi.
Ona je također bila vrlo popularna i lijepa, no nikada nije davala doznanja
nekome da joj se previše sviđa, a to je vrlo privlačilo Michaela.
Nismo mnogo razgovarali dok smo tražili ostale. Michael je vrlo osjetljiv na
ozbiljne stvari. Odličan je kao prijatelj, zna se šaliti i zabavljati nas, no ipak
pretjeruje kada spomenemo nešto ozbiljno. Uvijek negdje otiđe i nestane.
Ponekad se pitam zašto je tako osjetljiv na takve stvari, odnosno mnogi se
pitamo zašto. Ubrzo smo ugledali Brooke, Jamesa, Anthonya, Joy i Christinu kako sjede i pričaju u kantini. Nigdje nisam vidjela Vanessu.
- Bok društvo – viknula sam svima se obraćajući.
- Hi! - veselo je viknula Brooke.
- Pa... – počeo je Michael ... kakvu si ideju donijela?
- Aha, to želite znati. U redu. Pošto nam je ovo zadnja godina zajedno bilo bi u redu da ju i provedemo zajedno. Zato sam odlučila da ljetujemo svi skupa. Moj otac ima jednu veliku kuću na jezeru nedaleko od Los Angelesa. Pa sam vas mislila pitati slažete li se. Odlično ćemo se provesti. Vidim da vam je svima žao što se rastajemo pa je ovo idealna prilika da se odlično zabavimo. Što kažete?
- Meni je prijedlog odličan – rekla je Christina. – Mogli bih se odlično zabaviti. Slažem se s prijedlogom jer nam je ipak ovo ljeto zadnje.
- I ja se također slažem – odgovorila je Brooke sretno, glumeći da ništa ne zna.
James je nešto šapnuo Anthonyu. Anthony je izgledao zabrinut, no ubrzo se razvedrio.
- Mi se slažemo – progovorio je James pokazivajući prema Anthonyu.
- A što ti misliš o tome Michael? – pitala ga je Brooke.
- Pa ne znam... – govorio je zabrinuto. Mislim da bih ovo ljeto moglo biti super,no...
Michael je bio sav čudan otkako smo došli u kantinu. To me vrlo čudilo.
Nikada ga nisam vidjela tako uzrujanog kao ovoga puta.
- Može, idemo – rekao je samouvjereno Michael.
- To! – poviknula je Brooke, a ja sam opazila da su se par učenika okrenula da vide zašto je Brooke tako viknula.
- A ti Joy? Slažeš li se? – upitala sam ju.
Naravno da se slažem. Bit će super – rekla je vedro.
- Super ćemo se zabaviti. Ovo ljeto će biti najluđe. Jedva čekam da završi škola. Onda ćemo se zaista opasno zabaviti – rekla sam.
- Bit će nam odlično. Sami, bez ičijeg nadzora – govorila je tiho Christina kao da govori samoj sebi.
- Je li netko vidio Vanessu? – pitala sam.
- Ne – odgovorio je James.
- Uopće ju danas nisam vidjela u školi. Čudno što je nema. Ovaj cjeli tjedan je bila u školi – kazala sam.
- Ljudi, pa danas je petak. Možda je markirala. Tkome se da biti pod kemijom, matematikom i fizikom? Nikome – govorila je Christina.
Christina, ne mislimo da je markirala. Možda se razbolila. Ona je ipak odlična učenica. Nikada ne bi učinila nešto takvo – ljuto je kazao Michael.
- Vjerojatno da ne bi – promrmljala je Christina.
Zvono se oglasilo. Svi smo krenuli prema svojim razredima. Još me čudilo što se Vanessa nije pojavila u školi. Bila je vrlo dobra učenica pa bih me čudilo da je markirala. Vanessa je bila vrlo zgodna cura. Mnogo se puta šalila na tuđi račun, što su joj mnoge cure zamjerile. Dečki su stalno pokušavali privući njezinu pozornost no ona s nikime nije htjela ništa ozbiljno. Jučer je bila u redu. Nije spominjala nikakvu bolest.
Pod preostalim satovima sam mislila o zajedničkom ljetovanju s mojim
društvom. Odlično ćemo se zabaviti. Ovo će biti ljeto za pet. Bit ćemo sami bez nadzora roditelja. Vrlo brzo su mi završila preostala 4 sata. Odlučila sam odmah otići kući jer sam morala čuvati svoga mlađeg brata Steavena. Roditelji su mi još bili na poslu te su me zamolila da pričuvam Steavena. Vratila sam se kući sretna mojom savršenom idejom. Steavene je spavao pa sam ja upalila TV i gledala humorističnu seriju „Princ iz Bel- Aira. Čula sam da mi telefon zvoni pa sam se digla s kauča te se javila.
- Tko je? – pitala sam.
Tišina. Nitko nije odgovarao.
Čudno – pomislila sam.
- Tko je to? – ponovila sam pitanje glasnije.
Ništa. Opet tišina.
- Tko je to? – živćano sam pitala. – Šali li se netko sa mnom?
Ponovno nema odgovora. Odlučila sam prekinuti vezu dok nisam čula nečiji glas koji mi je ozbiljno govorio:
Prekini ljetovanje ili će se dogoditi nešto loše.

DODANO: Trebala sam vam još nešto reći. Ako sumnjate na nekoga ili mislite tko bi mogao biti mrtav... mislim ako imate neke prijedloge ili pitanje
slobodno pitajte. Bit će mi drago odgovarati. I svaki put mi reciti na koga sumnjate i zašto. Pussa mojim dragim čitateljima =)

30.11.2008. u 12:24 | 123 Komentara | Print | # | ^

Poglavlje 1

Sažetak:


Alice Travers nestrpljivo iščekuje novo ljeto. Zadnja godina u njezinoj školi potakne ju da povede svoje prijatelje na jezero te da se tamo zabave. Svi su odlične volje dok ne pronađu njihovu prijateljicu mrtvu u jezeru.
Iznenade se kada pronađu pismo u kojem doznaju da je učinila samoubojstvo. Dok se njezini prijatelji brinu i pokušavaju pronaći pomoć Alice zna da je ubojica netko od njezinih prijatelja. Alice mora saznati tko je ubio djevojku ili će se dogoditi ono što nitko ne želi. Tajanstvena osoba učiniti će više od jednog ubojstva...




Poglavlje 1:
Ležala sam u krevetu razmišljajući o našem zadnjem ljetovanju.
Nisam htjela ni pomisliti da smo još samo par dana zajedno. Moj razred se ruši.Više se nećemo vidjeti. Bila sam tužna zbog svega toga, no ipak sam odlučila organizirati zadnje zajedničko ljetovanje.
- Alice! - dozivala me majka. - Siđi dolje.
Digla sam se iz kreveta da bih vidjela zašto me majka zove.
- Alice, došla ti je prijateljica.
- Zaista? – nezainteresirano sam rekla ugledavši svoju prijateljicu.
Na vratima je stajala Brooke. Bila mi je najbolja prijateljica. Nosila je traper
hlače i zeleni top. Brooke je bila malo deblja djevojka, no ona je usprkos tome bila cura puna samopouzdanja. Od prvog razreda smo postale nerazdvojne.
Voljela sam vrijeme provoditi s njom. Uvijek me oraspoložila dok sam se
osjećala loše. Brooke je bila simpatična djevojka koju dečki nisu zamjećivali.
Zbog toga ponekad bila vrlo nesretna, ali ju to nije previše diralo. Mnogi dečki su se zanimali za mene, a zbog toga je Brooke pokazivala znakove ljubomore. No to ni najmanje nije narušavalo naše prijateljstvo.
- Uđi – veselo sam ju pozvala.
Ušle smo u moju sobu te sjele na krevet.
- Alice došla sam razgovarati o Michaelu – tužno će Brooke.
Michael je bio vrlo popularan dečko u Los Angeles High School. Bio je zgodan i neodoljiv u ženskom društvu. Mnoge su se cure zaljubile u njega, no on se nije zanimao za nikoga osim za jednu curu. Brooke se silno sviđao Michael, no znala je da nikada neće imati šanse kod njega.
- Nemoj samo reći da još patiš za tom budalom? – našalila sam se.
- Tako nekako. No u školu je došao novi dečko.Već smo par puta razgovarali i čini se simpatičan. Uostalom ne izgleda loše.
- Opa! – bila sam veoma sretna i radosna zbog moje najbolje prijateljice. . - Sada je već kraj školske godine. S nama neće biti ništa – tužno je rekla, a onda me ozbiljno upitala:
- Što ćeš ti s Jamesom? Uskoro se rastajete.
- Ne znam Brooke. Bit će mi teško. Već smo dvije godine zajedno. Jako ga volim.
- Bliži se dan rastanka – tužno je govorila Brooke.
Odjednom mi je sinulo što sam joj još htjela ispričati.
- Smislila sam odličan plan. Nećeš vjerovati! – sretno sam kazala.
- Reci! – požuravala me Brooke.
- Ovo nam je zadnja godina. Odlučila sam da ćemo ljetovati zajedno.
- Super! – rekla je iznenađena Brooke. – Ovo će nam biti najbolje ljetovanje.
- Znam – sretno sam odgovorila. – Odlično ćemo se zabaviti. I trebali bi zato što nam je ovo zadnje zajedničko ljeto.
- A s kime ćemo ići? – pitala me Brooke.
Pozvat ću Michaela, Jamesa, Vanessu, Joy, Christinu i Anthonya.
- Super – oduševljeno će Brooke.
- Odlično ćemo se zabaviti. – To će sigurno biti najbolje ljeto do sada.
- Vjerujem da hoće – sretno odgovorim.
- No gdje ćemo ići? – upitala me Brooke.
- Moj otac ima vikendicu na jezeru. Onamo ćemo otići – kazala sam.
- James će biti oduševljen tom idejom – rekla mi je Brooke.
- Istina, voli zabavu u društvu – veselo sam kazala.
James Sawyer je moj dečko. Vrlo je dobar prema meni i u vezi smo već dvije godine. Veoma teško prihvaća činjenicu da me više neće vidjeti, maziti i ljubiti po cijele dane. James je košarkaš. Roditelji su mu imućni što ne utječe na njega.
Mnoge cure su preko „ušiju“ zaljubljene u njega, no on ne obraća pozornost na njih. Vanessa mu se već duže vrijeme upucava. Ona je nova učenica naše škole, no odmah se uklopila u razred . Vrlo je uvjerena u sebe, nekada zna i pretjerati, no to ne znači da se s njome ne družimo. Anthony je Jamesov najbolji prijatelj. Odlično se slažu, no otkako je Anthonyu umrla majka postao je mnogo zatvoreniji nego prije. Joy je tiha, no i vrlo draga djevojka. Nitko ne zna previše o njoj, ali meni se uvijek znala povijeriti pa sam i nju odlučila pozvati na ljetovanje. Christina je vrlo draga i dobra djevojka, ali previše ju brine škola.
Ponekad zna biti čudna te odjednom pričati razne priče o magiji, ali na to ju je potaknula njezina prijateljica Viktorija koja je umrla zastrašujućom smrću. No o tome nitko ne voli previše govoriti. A Michael je veseo dečko kojega svi vole imati u društvu no kada spomenemo neke ozbiljne teme uvijek negdje nestane.
- Mislim da ćemo se odlično zabaviti – sretno je kazala Brooke.
- Ne mogu vjerovati da ćemo se rastati. Toliko godina druženja, a sada je svemu došao kraj.
- Nemoj biti tužna Alice. Kraj je morao doći. Barem ćemo se zabaviti na ovom ljetovanju.
- Da, barem nešto – nasmijala sam se pokušavajući misliti o ljetovanju s mojim odličnim prijateljima.
Ovo će ljeto biti odlično. Stvarno odlično – rekla je Brooke ne znajući koliko je krivu...


23.11.2008. u 14:48 | 92 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2009  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

Pišem o svojoj drugoj knjizi...
svaki tjedan pišem jedno poglavlje...
nadam se da će vam knjiga biti zanimljiva...
je l\' se radi o hororu ...
PS: molim vas da za svako poglavlje
napišete sumnjate li u nekoga ili tko bi
mogao biti mrtav ili pak ubojica... ma bilo
što ... i možete slobodno podstavljati pitanja
to bi bilo to .........................
hvala puno svim vjernim čitateljima... =)

PRAVILA
evo pravila koja se svi trebaju pridržavati ...

- Nemoj dolaziti na blog ako ne čitaš knjigu i
onda nemoj lagati kako je super post a nisi ga ni pročitala


- nema odbrojavanja

- nema onih glupih lanaca sreće - i nemojte ostavljati jedan komentar u kojem piše
super blog super post. svrati i komaj jer na takve komentare
se ne obazirem. rađe napišite da ne čitate moj blog ali da ste napravili
novi post pa da vam trebaju komentari ... onda ću vjerojatno svratiti


To je to ....
PoZz svim mojim vjernim čitateljima = )

Linkovi


JuSt SoMeOne


TwIlIgHt FaN

llittle girl =)
LoViNg a WeReWoLf

SaBrIeL Cullen =)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se